ISTRA 1961
Glavni skaut posljednji je zatresao mrežu Varaždina, sutrašnjeg protivnika pulskog prvoligaša GORAN ROCE O GOLU U KVALIFIKACIJAMA: To je najdraži gol kojeg sam zabio u dresu Istre 1961
Svaki pogodak nosi neku svoju emociju, ali taj je bio poseban zbog puno toga. Svi dobro znamo kakva je bila ta sezona i kroz koje su sve probleme igrači i članovi stručnog stožera prolazili skupa s ljudima koji vole ovaj klub, rekao je Roce
Nakon sedam godina pauze, nogometaši Istre 1961 i Varaždina opet će u subotu na "Drosini" stati jedni nasuprot drugih u borbi za prvenstvene bodove. Posljednji njihov prvoligaški dvoboj odigran je 3. ožujka 2012. godine na "pulskoj bombonijeri" i okončan je pobjedom "zeleno-žutih" od 2:1 zahvaljujući golovima Henrija Bellea i Hrvoja Milića, dok je varljivu nadu gostima krajem prvog dijela vratio Dominik Glavina.
No, nije to bio posljednji radni posjet Varaždinaca Puli. Navratili su oni do najvećeg istarskog grada i 30. svibnja 2018. godine na prvu utakmicu kvalifikacija za popunu Prve HNL. Golom Drožđeka poveli su tom prilikom gosti već u desetoj minuti, do odmora još dvaput uzdrmali okvir Ivešina gola i preko četiri tisuće navijača koji su se tog dana okupili na stadionu, već su se lagano počeli miriti s time da će sljedeće sezone gledati drugoligaški nogomet. No, u 55. minuti Golubar je efektno zatresao vlastitu mrežu, devet minuta kasnije Vojnović je donio vodstvo "zeleno-žutima", da bi u 88. minuti Roce zabio za konačnih 3:1, prednost koju Varaždinci tri dana kasnije na svom travnjaku nisu uspjeli nadoknaditi.
Prava atmosfera
- Definitivno mi je to najdraži gol kojeg sam zabio u dresu Istre 1961, nije dvojio Goran Roce. - Svaki pogodak nosi neku svoju emociju, ali taj je bio poseban zbog puno toga. Svi dobro znamo kakva je bila ta sezona i kroz koje su sve probleme igrači i članovi stručnog stožera prolazili skupa s ljudima koji vole ovaj klub. I na toj kvalifikacijskoj utakmici nismo najbolje izgledali, naročito prvo poluvrijeme. Varaždinci su nam stvorili puno prilika i s tim pogotkom donekle smo im podrezali krila, a usto je i nama malo laknulo. Bio je to gol koji je donio najviše emocija od svih koje sam postigao, unatoč tome što smo znali da moramo igrati još i uzvratni susret u kojem nam je ostanak u ligi visio do samog kraja te nas je u nekoliko situacija Ćorić morao spašavati.
Iveša, Vojnović, Roce, Čuljak, Ottochian, Zgrablić, Matas… Puno je prekaljenih igrača u tom trenutku branilo boje pulskog kluba i zacijelo je i to iskustvo pomoglo da se dignu iz pepela u trenucima kad su ih svi već otpisali.
- Varaždin je u te kvalifikacije stigao iz jedne pozitive i u njihovoj svlačionici vladala je atmosfera totalno suprotna u odnosu na našu. Imali su taj pobjednički duh iz drugoligaškog natjecanja, dok mi nismo bili odradili pripreme te nam je nedostajalo snage, zaredali smo s porazima, a ni para nije bilo. Samo mi što smo u to vrijeme bili u svlačionici znamo koje smo sve terete morali nositi kao momčad, ali i svaki ponaosob te s čime smo se sve morali boriti, istaknuo je Roce. - No, osjećali smo odgovornost prema klubu i kad smo već do tada sve izdržali usprkos problemima koji su nas mučili, željeli smo na bilo koji način izvući sezonu. Nije bilo lako, ali na kraju nisu presudili ni snaga ni kvaliteta, već karakter i mentalitet. Pomogla nam je definitivno i činjenica što su neki od nas i ranije prolazili kroz teške financijske periode u svojim karijerama i mogli smo pronaći način kako da motiviramo one koji na to nisu bili naviknuti kako bi svi zajedno, skupa s Darkom Raićem Sudarom koji je tu odradio veliki dio posla, izvukli maksimum.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
