Moram priznati da su ozračje u momčadi, svekolika atmosfera i klupske ambicije, uvelike nadmašili moja prvotna saznanja koja sam imao tijekom pregovora o preuzimanju dužnosti trenera. O pomacima u svim klupskim segmentima svjedoče i sami igrači, kod kojih se osjeća krajnje profesionalni pristup prema obvezama i njihovu ispunjavanju, kaže Lisica

Puno toga ugodnog je za osmogodišnjeg igranja u susjednoj Italiji doživio Boris Lisica, koji je nakon afirmacije u Umagu branio boje ligaša iz Rubiere, Bressanonea, Roviga, Imole, Trsta i Prata. Zapaženim igrama u tim klubovima zaslužio je poziv u "kockastu vrstu" u pripremnom razdoblju za EP u Portugalu 2003. godine. Ozljeda mu je uskratila zadovoljstvo igranja na toj smotri, a u konačnici i zlatno odličje. Igračku je epizodu okončao u ljeto 2006. u Pratu i vratio se u Umag u kojem je igrajući za prvu momčad, usporedo radio s mladima. To je vrijeme koristio za stručno usavršavanju i stekao najviše zvanje u poslu kojem se posvetio.

Sedam je punih sezona vodio seniorsku momčad, a koliko je u tom dijelu posla s mladima bio djelotvoran, najbolje potvrđuje činjenica da je bio stručni suradnik Hrvatskog rukometnog saveza. Bio je jedan od djelatnih stručnjaka u radu rukometnih kampova HRS-a, ali i izbornik kadetske vrste Hrvatske. Imao je s tom selekcijom dosta uspjeha, a s umaškom momčadi je u nekoliko zadnjih sezona ispisao povijesna klupska ostvarenja. Kako je uvodni dio sezone za "plavo-žute" bio nepovoljan, najčešći potez u tim situacijama je smjena trenera. Tako je početkom studenog, svoje 14-godišnje djelovanje u umaškom klubu, okončao i Lisica.

- Tako vam je, uostalom, i u životu, ponešto što planiramo i radimo ne ide kako želimo, što je i logično. U sportu mnogo toga ovisi o tome koliko ste uspješni u onome što radite, odnosno u kojoj mjeri vas poprate rezultati koji vam određuju daljnji put, teško predvidljiv. Stoga su u tim situacijama neminovne smjene trenera. Dugo razdoblje zajedničkog rada nosi sa sobom takvu mogućnost, a onda u pravilu slijedi nova životna priča. Iako je to stresan posao, teško je maknuti se iz toga, pogotovo ako vam je to životni poziv. Nisam dugo bio izvan rukometa, jer iz Italije je stigla ponuda. Početkom prosinca preuzeo sam momčad Siene i sve do prekida je bilo u najboljem redu, početak je priče Borisa Lisice, donedavnog trenera "plavo-žutih".

Sudeći prema dojmovima, a i brojčanim pokazateljima nacionalne Serije A1, osjeća se višestruko zadovoljstvo novog kormilara momčadi, odnosno kluba iz središta čarobne Toscane, gdje se veoma ugodno osjeća.

- Moram priznati da su ozračje u momčadi, svekolika atmosfera i klupske ambicije, uvelike nadmašili moja prvotna saznanja koja sam imao tijekom pregovora o preuzimanju dužnosti trenera. O pomacima u svim klupskim segmentima svjedoče i sami igrači, kod kojih se osjeća krajnje profesionalni pristup prema obvezama i njihovu ispunjavanju. Za sve u klubu prva je sezona igranja u elitnom društvu bila dragocjeno iskustvo. Ostali su u ligi kroz doigravanje i iz toga izvukli korisne pouke. Vodstvo kluba je učinilo sve potrebno za mirniju novu sezonu, uz igrački pojačan je i stručni kadar. Osiguralo su maksimalne uvjete za sve aktivnosti i ništa u tom dijelu nisu prepustili slučaju. Stečenim statusom su dosegnuli planove kluba i sada su odlučni da ne budu prolaznici u tom društvu. Porasle su ambicije koje vode ka tome da se izbori neko od mjesta u gornjem dijelu lige, otkriva nam trener momčadi Siene. - Na tragu smo tog postignuća, jer do prekida smo se "smjestili" na peto mjesto, s istim brojem osvojenih bodova (27) kao i Sassari koji je ispred nas zbog povoljnije gol-razlike. Najuspješniji smo na gostovanjima sa šest pobjeda, remijem i tri poraza. Vrh tablice drže vodeći Conversano s 32 boda, jedan više od Cassana Magnaga te dva od Bozena. Oni će, sudeći po svemu, voditi borbu za čelnu poziciju. Bit će zanimljivo, osobno se nadam, kao i svi u klubu, da ćemo sezonu, dođe li do toga, okončati ugodnijim doigravanje u Ligi za prvaka. Za sve uloženo u aktualnoj sezoni takvo zadovoljstvo su zaslužili sve strukture u klubu, a i naši mnogobrojni navijači.

Sve što učinili rukometaši Siene i njihov novi trener sa suradnicima u nastavku možebitnog nastavka prvenstva bit će samo prilog onome što su već postigli u Kupu. Igrali su finale protiv aktualnog prvaka i prošlogodišnjeg osvajača tog trofeja Bolzana, za čije uspjehe je u zadnjim sezonama ponajprije zaslužan negdašnji trener hrvatskog prvaka Zagreba Boris Dvoršek. Uz njega, u ligi je dosta igrača i trenera s prostora bivše države, među njima je i istarskih imena.

- Kad je riječ o trenerima, Davide Kolec je jedno od ugodnijih otkrića u tom poslu. Iako vrlo mlad uspješan je i upravo njemu pripadaju pohvale za uspjehe momčadi Cassana Magnagna. Inovativan i cijenjen u struci, godinama je s momčadi koju vodi u vrhu talijanskog rukometa. U ekipi Siene je aktualni reprezentativac Italije Demis Radovčić, koji je kao mini-rukometaš počeo u Umagu. Imamo u ekipi još dvojicu stožernih igrača, bivši vratar "azzura" Fovia, koji je kapetan i pravi vođa suigračima. U iskusne se može ubrojiti i argentinski reprezentativac Riccobellia, a glavninu momčadi čine mladi igrači, rođeni prije dvadeset i koju godinu. Među njima su trojica mladaca koji igraju za juniorsku reprezentaciju. Uz njih i prekaljene igrače u momčadi je dosta darovitih mladaca s kojima puno radimo kako bi što uspješnije ostvarili tu simbiozu mladosti i iskustva, zaključuje Lisica.