Niko Vukmir, drugi Puljanin u futsal reprezentaciji Hrvatske uz Davida Mataju, najmlađi izabranik Marinka Mavrovića, javio se odmah po dolasku u Veliku Goricu, gdje je brončana reprezentacija s netom zaključene europske smotre otišla nakon odlaska iz Ljubljane koja će im zauvijek ostati u sjećanju. Koliko god uspjeha ostvarili u budućnosti, prva medalja ima poseban sjaj.

- Imali smo vrlo zgusnut program dan nakon završetka EURO-a, prvo ručak u Velikoj Gorici s delegacijom HNS-a, pa smo Mataja i ja išli za Pulu gdje su nam organizirali doček i potom se vraćamo u Zagreb jer danas imamo prijem kod premijera Plenkovića. Iskreno, malo nam je čudno sve ovo što nam se događa, sva ta pažnja, kamere ispred hotela, ovo, ono. Baš se sad osjećamo važnima. Prvi puta - rekao je Vukmir kojeg je ono najslađe tek čekalo par sati kasnije u Puli.

Mentalna snaga

Osjećaj nakon osvojene bronce bio je čudesan.

- Dan poslije i dalje mi djeluje nerealno da smo osvojili broncu na Europskom prvenstvu. Presretan sam zbog toga, kao ekipa smo odigrali odličan tuirnir, u svim smo utakmicama bili dobri. Ovo je ogroman, ogroman uspjeh i mi kao ekipa smo stvarno jedna prava klapa. To se pokazalo i u subotu na terenu. Nagradilo nas je i uzeli smo medalju.

Jedini poraz Hrvatska je upisala u polufinalu protiv nepobjedivih Španjolaca, koji su potom zasluženo odjurili do zlata finalnom pobjedom protiv Portugala. Vukmir, koji igra u španjolskoj ligi, mogao je iz prve ruke saznati koliko ih cijene europski prvaci.

- Pričao sam samo sa svojim suigračem iz kluba, rekao je da su ostali dosta pozitivno iznenađeni našom igrom u polufinalu. Odnosno, kako smo odigrali. Nisu očekivali da ćemo biti toliko konkurentni. Potom sam mu ja nakon finala čestitao na zlatu.

Utakmica za broncu nije bila za osobe sa slabim srcem. Odlična Hrvatska je stalno vodila s golom, dva razlike protiv Francuske, da bi u zavšnici uslijedio šok. Izjednačenje pa penali.

- Odigrali smo jako dobro. Stalno smo bili bolji, stalno smo se odvajali na tih dva razlike, ali nikako da privedemo utakmicu kraju. Oni su se stalno vraćali. Sedam sekundi prije kraja su dali gol, ali smo mi pokazali mentalnu snagu i na kraju pobijedili na penale.

Kakav je osjećaj pucati zadnji penal, kad su sve oči uprte u tebe, spoznao je Niko Vukmir u šestoj seriji.

- Bilo mi je puno lakše jer sam pucao šesti pa nisam prije toga niti znao da ću pucati. Da sam pucao među prvih pet, možda bih razmišljao kako ću pucati. Ovako sam rekao da ću ga puknuti. Nisam previše razmišljao, samo sam došao i pucao. Da sam pucao treći ili četvrti, onda bi gledao golmana gdje ide pa bih možda samog sebe sputao. Bili smo nepogriješivi u tom raspucavanju, svi smo odlično pucali, svih šest. Samo se čekalo da netko od Francuza pogriješi. Mislio sam da će se to i prije dogoditi, ali na kraju je njihov šesti izvođač promašio gol i nitko sretniji od nas.

Uslijedio je neponovljiv osjećaj u trenutku kad je vidio da lopta ide preko gola.

- Ne znam, ne mogu to opisati. Samo sam se zaletio prema našem golmanu Piplici. Neopisiv osjećaj, nikad nisam doživio nešto slično.

Korak po korak

U subotu je stavio europsku broncu oko vrata, a u nedjelju dočekao feštu u Puli. Teško da je to mogao i sanjati.

- Nisam sigurno. Kad sam krenuo igrati, nisu mi bili ciljevi da igram u polufinalu i susretu za treće mjesto na Europskom prvenstvu. Išao sam korak po korak, prvo sam želio osvojiti Ulicu, pa da napredujem s klubom, Futsal Pulom. Prvo da uđemo u Prvu ligu i tako dalje, a sad je došlo do ovoga. Nitko sretniji od mene, ali sigurno da nisam imao takva očekivanja kad sam počinjao. Kad sam se prebacio s velikog nogometa na futsal. Tko bi uopće mogao očekivati tako velike uspjehe. Išao sam korak po korak. Prvu sam godinu želio osvojiti Ulicu, poslije s klubom ući u Prvu ligu, pa kad smo to ostvarili, onda i u toj konkurenciji biti konkurentan, sve ide postupno - dodao je Vukmir.

Kao što se inače kaže, apetit dolazi s hranom. Pitanje je jesu li sad reprezentaciji porasli apetiti za buduća natjecanja?

- Ne znamo još, tek je u subotu završilo prvenstvo i još smo svi malo u šoku, ali pokazali smo da se može. Sad moramo na svakom turniru nešto napraviti, moramo biti ovakvi, moramo svih 12 živjeti za to i onda ćemo imati šansu. Sad, nekad će biti bolje, nekad lošije. Ove je godine ispalo ovako, nitko sretniji od nas. Moramo ostati ponizni, moramo puno raditi i puno se spremati te biti što bolji jer sigurno će druge reprezentacije biti na oprezu kad budu igrale s nama - zaključio je brončani pulski reprezentativac.

Povezane vijesti

• Vukmir: Ovo je jedna od najvećih utakmica u povijesti reprezentacije
• Gordan Jandroković čestitao futsalskoj reprezentaciji na bronci
• Milanović čestitao futsalskoj reprezentaciji na povijesnoj bronci s Eura