Jerko Petković
Reprezentativac pulske Istre: Od borbe sa Sinkovićima i Lončarićima do drame na svjetskom prvenstvu
(Foto VK Krka)
Prva juniorska sezona bila je iznimno bogata nastupima na velikim natjecanjima za 17-godišnjeg reprezentativca Veslačkog kluba Istra Jerka Petkovića. Ovaj 192 cm visoki učenik 3. razreda pulske Sportske gimnazije nastupio je već na europskoj i svjetskoj smotri najboljih juniorskih veslača, a slijedi mu još jedan reprezentativni nastup do kraja godine.
- Počeo sam veslati s 12 godina, nastavljajući obiteljsku tradiciju. Moj ujak je bio veslač pa sam i ja na nagovor djeda i bake došao u pulski veslački klub, svidjelo mi se i ostao sam. Uvijek sam bio u sportu, prethodno sam kraće razdoblje trenirao plivanje, a potom sedam godina tae kwon-do - rekao je Jerko Petković.
Balkansko srebro
Da je pogodio sport, vidjelo se odmah jer je vrlo brzo stigao do medalja na državnim prvenstvima.
- Prva mi je medalja bila zlato u skifu za kadete, a imam i medalju na ergometrima. Zanimljivo je da je ta medalja manje cijenjena, iako ima veću težinu jer je konkurencija puno veća. Kad sam bio prva godina mlađih juniora, osvojio sam srebro u osmercu, a iduće godine, odnosno 2024. sam osvojio zlato u dvojcu na pariće i srebro u četvercu na pariće, dok sam na ergometrima bio četvrti. Ove godine imam srebro u seniorskom četvercu bez, dok sam u seniorskom osmercu bio četvrti, a kadetsko i juniorsko PH mi nije bilo tako uspješno jer nisam imao s kim veslati. Zato sam nastupio u skifu kojeg jako dugo nisam veslao. Odradio sam dobre trke, bio ukupno peti s tri sekunde zostatka za veslačem koji je potom nastupio na EP-u u skifu. Da veslam skif godinu dana, vjerujem kako bih iduće bih sezone bio vrlo dobar u toj disciplini.
Nakon što je koncem prošle godine osvojio srebro u osmercu na Balkanskom prvenstvu u Turskoj, Petković je ove sezone išao iz natjecanja u natjecanje. Na Seniorskom PH se u četvercu Istre borio protiv hrvatskih legendi, četverca u kojem su veslali braća Sinković i braća Lončarić.
- Bilo je zanimljivo veslati protiv naših olimpijaca. Trema? Koliko je bilo, toliko i nije. Znali smo koliko su jači od nas, da ih ne možemo dobiti i išli smo samo na to da naš zaostatak bude što manji. Nije bilo pritiska, nismo imali što izgubiti u toj utrci. Mi inače u klub u nemamo seniora, ovo je bilo specifično da sam u tom četvercu jedino ja bio mlađi, dok su Adrian Mačina, Fabio Peruško i Mihael Balać seniori. Bila je to jako lijepa ekipa i osvojili smo srebro, bili drugi iza Sinkovića i Lončarića.
To znači da su ih vidjeli na startu pa opet na cilju?
- Prvih 500 metara smo čak bili tu negdje, potom su nas ostavili, nisu se zadržavali kod nas. Poslije smo ih vidjeli tek na dodjeli medalja, nismo ih vidjeli nakon trke jer su prebrzo otišli prema pontonu na dodjelu nagrada, haha.
Juniorsko EP Petković je izborio u četvercu na regati u Munchenu. Prvog su dana bili šesti, drugog dana prvi.
- U kvalifikacijama smo dobili jaku grupu, ali to nam je bio dobar test. Bila je dobra trka i izborili smo A finale uz još jedan hrvatski četverac, onaj treći nažalost nije izborio finale. U finalu smo bili šesti, oko tri sekunde slabiji od prvog hrvatskog četverca. U finišu smo imali nezgodu, ja sam »ulovio raka« jer se čamac dosta nagnuo u desnu stranu. Drugog dana trka je prošla bez poteškoća i pobijedili smo s pristojnom razlikom. Tu smo dokazali da vrijedimo i izbornik je odlučio da idemo na Europsko prvenstvo.
EP je održano u poljskim Kruszwicama, a Petković je u četvercu bez izgubio A finale za samo 71 stotinku.
- Nismo se dobro uskladili u toj kvalifikacijskoj utrci, ali osjetio se put. Naime, putovali smo kombijem do Poljske, s time da smo jednu noć prespavali putem i taj je put ostavio traga, izbacio nas je iz ritma. Nismo se uskladili kao u Munchenu. Bilo je borbenosti, ali nije bilo skupnosti u zaveslaju. Izgubili smo A finale i svi smo nakon toga malo potonuli, ali trener je rekao da nema veze, da je bolje biti prvi u B finalu. No, nije išlo po planu, Srbija nas je dobila u B finalu, bili smo drugi, a ukupno osmi. Na koncu nije loše, ali očekivali smo više, barem A finale.
Trovanje u Litvi
Nakon nastupa na europskoj, uslijedio je i nastup na svjetskoj smotri. Ovoga je puta Puljanin nastupio u osmercu, a oko tog se nastupa hrvatskih veslača podiglo dosta prašine jer je zbog trovanja hranom bilo velikih problema, a na put nije poveden rezervni veslač za osmerac.
- Prvo su dvojica iz originalne postave tog osmerca odlučili da neće potrošiti cijelo ljeto na pripreme, da žele malo uživati u ljetu. Tako su se otvorila vrata za dva mjesta, a potom se još jedan veslač razbolio, svi iz šibenske Krke. Tako smo umjesto njih trojice u osmerac upali Grgić iz osječkog Iktusa, jedan iz Croatije i ja. Trebao sam promijeniti stranu, preći na lijevu (bau) stranu i to sam relativno dobro odradio, prilagodio se. Išli smo uveslavati tu novu posadu i brzine su bile dobre. Vrijedili smo. Potom kad smo došli u Litvu imali smo doručak i večeru u hotelu, a ručak na stazi. Obroci nisu bili baš obilni pa smo većinom išli vani kupiti hranu. Nekad je čak i McDonalds bio bolja opcija od te večere.
Hrana na stazi je bila obilna, ali se ispostavilo da je govedina, po svemu sudeći, bila zaražena. Dvojica iz našeg čamca su se otrovali hranom. Jedan je bio štroker, a drugi naš ergometski najjači veslač. Dakle, otpala su nam dva ključna veslača. Štroker nije mogao veslati pa je jedan mlađi junior morao preći na štrokera, a umjeto bolesnog Brekala je došao skifist, dakle veslač koji nije rimenaš. Zlodra iz Splita se razbolio, ali je veslao, dao sve od sebe, ali nije mogao dati isto kao da je bio zdrav. Stoga smo na treninzima jednog veslača iz dubla, koji u životu nije veslao rimen, tamo učili veslati da zamijeni Zlodru. Dobro je i odradio, ali na kraju se i on otrovao hranom, kao i njegov partner iz dubla. Tako da je u A finalu prvo jedan veslač iz našeg osmerca nastupio s njim u dublu, a potom su njih dvojica došli u osmerac. Kako smo već napravli puno zamjena, Zlodra je na koncu ipak veslao s nama, iako danima nije jeo. Finale B nije prošlo najbolje i po plasmanu smo bili deveti, ali po vremenu sedmi ukupno. Da smo bili zdravi možda smo se mogli boriti za medalju. Uvjeren sam u to - zaključio je Petković.
Ključna juniorska sezona
Iduća sezona bit će za Petkovića ona izlazna juniorska kad se očekuju najbolji rezultati.
- To će mi biti druga juniorska sezona, s time da treba tek odlučiti što ću veslati. Mogu ostati na lijevome, mogu se vratiti na desnog, što mi je prirodnije, ili se vratiti u skif i pokušati nešto izboriti kao u kadetima. U svakom slučaju, bit će zabavno.
Budući da zbog brojnih natjecanja i priprema dosta pati škola,bilo je zanimljivo čuti imaju li u Sportskoj gimnaziji razumijevanja za sportaše.
- Nije kao u Zagrebu, ali profesori se trude izaći u susret koliko je u njihovoj moći. Nažalost, neki zloupotrebljavaju to što su sportaši, a neki su se u međuvremenu i prestali baviti sportom pa ostali zbog toga pate. No, moja je generacija zadnja u Sportskoj gimnaziji - pojasnio je Petković.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
