(Snimio Milivoj Mijošek)
Pula je boćarski prvak Hrvatske, sasvim zasluženo. Bili su veliki favoriti pred početak sezone i to dokazali na terenu, a u finalu na posebno impresivan način osvojili pehar namjenjen pobjednicima. Naime, u obje finalne utakmice su do ukupne pobjede došli bez da se započne treći krug igara. Sve to dovoljno govori o njihovoj ovogodišnjoj superiornosti.
Počelo je vodstvom gostiju 5:3, samo je par Benolić - Lukšić bio suveren, dok je Tadić došao do boda u drugom djelu susreta kada je pojačao tempo, a Miličević neobjašnjivo pao u igri. Imao je 0:6, ali je došao do 4:6, pa 4:7 da bi na kraju završilo 7:7. Na ostala dva trerena nije bilo neizvjesnosti, trojka nije dala da im se protivnik približi, a Stjepčević je od početka imao vodstvo koje je držao do samog kraja.
U tehničkim se disciplinama odmah na početku dogodilo iznenađenje jer je Glavić za jednu boću bio bolji od Živolića, koji je nekako u ravnomjernim razmacima bio neprecizan, od onog trećeg izbačaja pa do 38. Glavić koncentriran, bacao je vidno sporije, no dovoljno za dva boda. U drugom susretu MIličević se nije dao iznenaditi, čak štoviše, posljednjih nešto više od minute je zapravo prohodao, svjestan da ga Matijašić ne može uhvatiti pa je rezultat za njega neobično mali.
I onda se dogodilo ono što je prelomilo susret, kako to već obično i biva u boćanju, u preciznom izbijanju Pula je u oba susreta bila bolja i povela 5:11. Tadić i Stjepčević sui bili dobri, crnogorski reprezentativac za nijansu precizniji, dok su na drugom terenu lošije pogađali, a Barlian je bio za nijansu bolji.
To je značilo samo jedno, Puli treba pobjeda u "štafeti" kako bi vratili naslov prvaka u svoj grad nakon pet godina, a Istra se borila za nastavak susreta odnosno ulazak u treći krug igara. u nije bilo iznenađenja, verć nakon dvije minute trke imali su šest bodova razlike, vodstvo 21:15, do kraja samo su polako povečavali vodstvo do isteka pete minute kada je na malom semaforu svjetlilo 52:44, a na onom malo većem 5:13 za kraj finalne serije.