Poslije devet godina igranja u elitnom društvu, prošlog su ljeta umaški rukometaši preselili u niži rang, među južne prvoligaše. Iako su imali težih sezona, dogodilo se da su imali priliku spasiti se ispadanja kroz dodatno doigravanje s križevačkom momčadi. To se nije dogodilo, mada su u tom trenutku "žuto-plavi" slovili za apsolutne favorite i sve su imali u svojim rukama, doslovno su odlučivali sami o ostanku.

U prvoj su, umaškoj, utakmici pobijedili sa šest golova (30:24), ali su mogli čak i do dvoznamenkaste pobjede. Pokazalo se da im ta prednost u uzvratu nije bila dovoljna iz razloga što su Križevčani postigli u Umagu više golova. Drugi je dvoboj završio 25:19 i taj mnogima nevažan detalj momčadi KTC-a je donio povijesni uspjeh, članstvo u Premijer ligi. Ono što se nakon toga dogodilo s umaškom momčadi znano je poklonicima rukometa.

Reset

O tome je upravo svoje kazivanje započeo trener "plavo-žutih" Bruno Maros, koji su u netom završenoj sezoni nadmašili sva očekivanja.

- Najradije se ne bih niti sjećao tih događaja i vraćao se na to "zgarište" kluba bogate povijesti, za koji sam i previše vezan. Moglo se ispasti, ali ne na tako neobičan, bizaran način. Kao da je nekom odgovarao taj scenarij, jer svaki od gledatelja s prve utakmice se mogao uvjeriti u neke stvari.

U zadnjoj četvrtini susreta moglo se doći i do +10, pa čak i više, golova razlike za Umag, a što nije to bi netko trebao ponuditi odgovor. Izgubiti status u najvišem rangu zbog takvog gafa, pitanje je savjesti, a i odgovornosti svih onih koji su u tome sudjelovali, svih klupskih struktura. Očito je trebao taj "reset" umaškom rukometu. Epilog svega je "spaljena zemlja" u tom trenutku, nakon ispadanja iz Premijer lige što je u nasljedstvo dobilo novo vodstvo kluba i struka, podsjeća naš sugovornik na kraj te neslavne sezone.

Puno je glavobolja imao umaški stručni stožer, od našeg sugovornika i prvog mu pomoćnika Ivana Severa te Marka Buvinića koji vodi fizičku pripremu, i na kraju trenera golmana koji su dali vrijedan obol svim postignućima. Ozljede su zbilja učinile svoje da "plavo-žuti" nisu bili još dojmljiviji.

- Mnogo toga bi najradije zaboravio, ali jednostavno ne ide. Stoga sam sa suradnicima nakon ukazanog povjerenja novog čelništva kluba prionuo poslu. Kako to obično biva, kada se nadaš da će puno toga ići svojim slijedom, događa se obrnuto. Zbilja smo imali turbulentnu sezonu, s napomenom da je proljeće bilo u znaku naših planiranja i priželjkivanja. Glede igračkog kadra koji bi mogao konkurirati za prvu momčad zatekli smo jednog seniora i trojicu kadeta. Bila je to ostavština dugogodišnje klupske vizije i svekoliki "kapital" za prvoligaško natjecanje.

Toj činjenici unatoč, uspjelo se uz veliki angažman novoizabranog vodstva i predsjednika Marina Buvinića okupiti domaće igrače s jednim igračem sa strane, ističe Bruno Maros. - Takvo se što ne pamti u umaškom klubu, a nova imena Kozinu i Poberaja koji je umaški zet, domaći su dečki "posvojili" i doista djeluju kao obitelj.

Ta njihova vrlina i predani rad su bili presudni za uspješno okončanje krizne godine. Serijom pobjeda smo dospjeli u sami vrh i mogu slobodno reći da nije bilo raritetnih ozljeda Sinčića, Poberaja i Kozine koji su ključni igrači, moguće bi završili uz Karlovačane i ponovno igrali s tim, za umaški rukomet, "fatalnim" KTC-om. Nema govora da žalimo za tim, zadovoljni smo, jer smo uspjeli stabilizirati posrnuli klub, ponajprije svekolikim angažmanom članova Izvršnog odbora i sviju ljudi koji su uz klub.

Novi iskorak

Poučeni događanjima tijekom prvoligaških nastupa te nedaćama s ozljedama, zasigurno će vodstvo i struka kluba učiniti sve za mogući povratak još nekog negdašnjeg igrača. To bi bio nastavak oslanjanja na domaći igrački potencijal u najvećoj mogućoj mjeri.

- Nadam se da će nam prošlosezonski recept donijeti novi iskorak, s vjerovanjem da će nas zaobići ozljede. Iskreno se nadam da će još veću minutažu dobiti dečki iz škole rukometa, u kojoj treneri mladih selekcija Imamović, Horozović i Sinčić rade odličan posao. Nije daleko vrijeme kada će neki od mladaca krenuti stopama braće Vujić i Buvinića te Ravnića i drugih koji su dospjeli u veće klubove i nacionalne selekcije. Budu li i dalje marljivo trenirali nitko ne sumnja u njihov napredak, kaže Ivan Sever i odaje nam tajnu proljetnog uspjeha.

- Naše se poimanje rukometa temelji na igri obrane, otkako smo se počeli baviti trenerskim poslom. To nam je donijelo veliki uspjeh u radu s rukometašicama. Tada, a i ova sezona je pokazala, da smo na pravom putu. Shvatili smo da je taj segment igre temelj za uspješna postignuća. Igrati dobro u obrani po nepisanom pravilu znači da u napadu možeš i pogriješiti. Trebalo je vremena da se to posloži jer smo jedni drugima novi i takav način rada je za većinu igrača velika novost.

Međutim, bili smo strpljivi i vjerovali u te dečke, koji su se pokazali igrački i karakterno. Kada se to dogodi, i uz atmosferu kakva vlada u momčadi, uspjeh ne može izostati. Za vrline i zajedništvo kojima su se iskazali zaslužuju sve čestitke. Svojim igrama su na tribine povratili publiku i u najljepšem svjetlu se predstavili mnogobrojnim ljubiteljima rukometa.

Dodajmo ovome i nekoliko redaka o čuvarima umaške mreže, koji pod paskom prekaljenog internacionalca Zorana Srebrnića postaju momčadske uzdanice.

- Dečki odlično rade, željni su napretka i sve im se počelo vraćati. Najmlađi od njih Adrian Milin - Ungar je drugu sezonu u trenažnom procesu i "eksplodirao" je, što nas sve raduje. Na tom tragu je i Filip Popović, kod kojeg se osjećaju posljedice poduže stanke, ali je vrijednosti bivšeg reprezentativca iskazao u nekoliko nastupa.

Uz te mladce imamo i pouzdanog Diega Modrušana za zlu ne trebalo. Očekujemo i oporavak Svena Matijevića i onda ćemo uistinu imati s njima dobro čuvanu mrežu, uvjerenja je trener umaških golmana.

Iako je u klubu prividni mir, sigurno je da klupsko vodstvo ima brojnih obveza kao i struka, u pripremi za ono što slijedi početkom kolovoza kada kreću pripreme za novu sezonu.

Povezane vijesti

• Umag – Podravka Vegeta 19:32
• Briljantna večer Dina Slavića
• Pogreškama i poroznom obranom u poraz