Piše Aneli Dragojević Mijatović
Hrvatska mora dubinski zaorati
Cijene hrane u zadnjih pet godina rastu u cijeloj Europi, no dok je europski prosjek 34 posto, u Hrvatskoj su u istom razdoblju porasle za preko 43 posto, čime se svrstavamo među zemlje s najvećim cjenovnim skokom. Općenito, istok Europe je podnio najveća poskupljenja, od preko 50 posto u pet godina, Hrvatska je pri vrhu, a najmanje su cijene hrane rasle u Švedskoj i Francuskoj. Pandemija, krize, suše, poplave, ratovi, energetski šokovi, sve je to utjecalo na cijene hrane, koje su se sada i kod nas malo primirile, pa su unutar i dalje visoke inflacije za listopad od 4,9 posto, rasle tek 0,2 posto. Bilo je mjeseca kada im je rast sezao i do 20 posto na godišnjoj razini. Sada su sve oči uprte u Hormuz i u sastanke "na vrhu", poput ovog u Abu Dhabiju, jer se svi nadaju da bi se velike sile mogle nekako dogovoriti i osigurati mir, čime bi se oslobodio i protok nafte i smanjio pritisak na cijene. Energetski šok svih je pritisnuo, no Hrvatska ima svoja specifična kretanja koja nemaju veze ni s geopolitikom, ni s Hormuškim tjesnacem. Nije to ni samo "Plenkovićeva inflacija", već inflacija svih političkih elita i struktura, koje svih ovih godina nikako da poslože prioritete.
