Piše Robert Matteoni
Kraj Vjesnika kao simbolični vjesnik kraja tiska
Centar Pule nekad je stvarno bio centar grada. Ljudi su se sa svih pulskih brežuljaka "spuštali" u grad, kako je to uvriježeno bilo kazati. Idemo u grad, nađemo se u gradu, vidimo se u kupovini u gradu. Nije to bilo čudno jer sve što je sadržajno okupljalo ljude, svejedno govorimo li o poslu, kupovinama, nabavkama, izlazu s društvom, večernja druženja po klubovima i inim povodima, događalo se u centru. Od malih nogu generacije smo bili naviknuti na taj stil urbane Pule. Kako se sazrijevalo i napredovalo u dobnoj hijerarhiji, tako su gušti otkrivanja novih horizonata življenja u ovom okruženju bili posebniji. Ono što se tada činilo normalnim i za stalno, kako nam ukazuje sadašnjost, nije takvim ostalo. Gradska vreva. Ujutro masovno na posao, u škole, potom školarci i mladi na Korzo prije povratka kući, pa završetak radnog vremena i kolone prema "brežuljcima", naposljetku na večer mladi na večernju dionicu na Korzo, a nešto prije predvečer stariji u grad u kupovinu. Vikendom gužve po diskačima, u kinima, pretpremijerama, subotom prijepodne gužvancije na tržnici, poslijepodne masovniji izlasci ondašnjih vojnika, navečer pun Pattinaggio s košarkašima, nedjelje s boksačima, pa nogometaši i rukometaši(ce) na "velikom" stadionu i onom malih sportova.
