Piše Damir Cupać
Prokletstvo "malog" sporta
Hrvatska je mala zemlja i zato je svaki uspjeh njezinih ljudi na svjetskoj razini ravan čudu. Ljudima koji na njoj ostave trag u bilo kojem području, kulturnom, znanstvenom, gospodarskom ili sportskom, valja se pokloniti do poda. Ponajprije zbog toga što su uvjeti za put do uspjeha uglavnom loši. Pa se onda uspjeh može pripisati samo rijetkom talentu i čeličnoj volji da se taj talent razvija kako bi postao svjetska kvaliteta. Trebalo bi biti samorazumljivo da bi se svi trebali veseliti velikim uspjesima. Ali kako je to inače u životu jer je on nepravedan, veselje zavisi od medijske prezentacije nečijeg uspjeha. Za to su najboji primjer vrhunski sportski rezultati, a zadnji dokaz je svjetsko zlato hrvatskih vaterpolista. Koje je osvojeno netom nakon europskog srebra na domaćem terenu. Prokletstvo malih i velikih sportova pokazalo se još jednom. A ne bi trebalo biti tako. Može biti da ima onih koji od silne kakofonije u hrvatskom medijskom prostoru nisu ni primijetili da je hrvatski sport bogatiji za još jednu svjetsku zlatnu medalju. Za njih valja ponoviti da je Hrvatska treći put u povijesti osvojila svjetsko prvenstvo u vaterpolu.
