PIŠE ROBERT MATTEONI
MetroPula: Pripremati se na faze margine
Prošlog tjedna jedan je politički akter u Puli postavio pitanje na Gradskom vijeću, više-manje na temu šta Grad ima od transfera dva mlada igrača obzirom da je 14 posto suvlasnik Istre 1961 te koliko se tog novca uložilo u omladinske kategorije. Možda je od tog nelogičnog pitanja za ikoga koji i površno razumije sportske odnose, još nelogičniji uzvraćen stav kako će se provjeriti u Istri 1961 jer "sukladno postotku to nije mali iznos". To nam prilično znakovito ukazuje na doživljaj sporta ne samo u ovom gradskom okruženju, nego i šire. Hrvatska je mala država, s malo stanovnika u kontekstu želje da bude protagonista u nekim konkurencijama gdje su vladari mnogoljudnije i ekonomski moćnije zemlje. Ona to, zahvaljujući generacijskim događanjima skupine vrhunskih talenata, uspijeva pomiriti i prkositi logikama svijeta (i nogometa). Problem manjih u odnosu na velike jest što puno moraju raditi i voziti stalno do daske da prate ritmove većih i ponekad ostvare iskorak u rezultat. Obično nakon takvog emotivnog pražnjenja dolazi do pada jer nema odgovarajućih osvježenja i novih vrijednosti koje će odmah nastaviti istim ritmovima. Hrvatska reprezentacija je u tom smislu prilično znakovit primjer, a kojem ćemo se vratiti malo kasnije.
