PIŠE Jelena MILOVIĆ
Dobrota je tiha, zlo je razmetljivo
Kronično nam fali dobrih vijesti. I da, ne fali nam dobrih ljudi, i ne, nije da dobrih vijesti nema. Dobri ljudi i dobre priče, kao što to obično i biva, skromni su u svojoj promociji. Puni obzira. Dobrota je uvijek tiha, ona nema vremena da se bavi PR-om. Djeluje i šuti. Dobrota je deficitarna samo u percepciji jer je stalno nešto ometa. Na svu sreću, među nama je još uvijek ima, u većoj količini od pretpostavljene. Sporadično nas zapljusne svojim valom, a onda poput oseke, napusti obalu. Očima je tražimo daleko na pučini, jer nam na obali stalno nešto upada u vidokrug. Na svu sreću, dobrota nam još uvijek može ispuniti srca. Ostaviti neophodne zalihe utjehe za opstanak, za ista ona srca napadnuta strahovima, razočaranjima i tugom.
