Piše Robert Matteoni
Promiču masovnost, a sport se osipa
Prije polaska na Olimpijske igre glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač iznio je alarmantan podatak. U Hrvatskoj, kaže, imamo 400 tisuća tinejdžera u dobi od 12 do 19 godina. Što to znači? Ukazuje nam koliko je mala baza mladih ljudi iz kojih će se razviti budući gospodarstvenici, liječnici, inženjeri, stručnjaci raznih zanata i ini nužni kadrovi. Istovremeno to znači da je bitno još manja baza iz koje će se u deset-petnaest godina crpiti potencijale za sport. To je ogroman problem za hrvatski sport, koji se već sada suočava s manjkom sportaša u nizu grana, deficitom stručnjaka i uopće djelatnika koji će upravljati tim važnim društvenim segmentom. Hrvatska si voli tepati da je sportska zemlja s obzirom na uspjehe sportaša, a u korelaciji s malom bazom (broj stanovnika) i oskudnim materijalnim uvjetima. Točno je da je ona čudo jer postiže vrhunske rezultate u jako lošim uvjetima. No, da će to trajati još dugo, a uz ovako nemaran odnos prema sportu, mogu misliti samo neupućeni i rubni optimisti. To su oni koji optimizam uglavnom temelje na željama, a bez realnih osnova.
