KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA ROBERTA FRANKA
Ja ležim, a moji umiru
Neki moji možda umiru, u bolnici su pod maskama, guše se bez dovoljno kisika, a ja doma bespomoćno ležim. Ili sjedim, sasvim svejedno. Povremeno, za promjenu, nervozno odrađujem i uredno brojim korake po stanu: jutarnjih 100, nakon toga, do ručka, ravnih 500, a do kraja dana zacrtao sam ih 1.000. Moram ubiti vrijeme i ne dozvoliti da upadnem u dosadnu, deprimirajuću rutinu. Izolacija je tek počela. Zdravstveno, unatoč koroni kojom sam zaražen i ne znajući kad sam je, gdje i od koga pokupio, osjećam se u redu, bez ikakvih simptoma.
