KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA
Brankova Istra janjetine, odojka i zubaca
Vrijeme događanja: prošli petak. Lokacija: mali ranč u šumi negdje u okolici Rovinja. Glavno jelo: janjac, odojak i zubatac. Ubitačna kombinacija, većini sočno, ukusno, no meni to ne ide. Nedavno su mi, recimo, na jednoj ekskluzivnoj lokaciji servirali janjca i dagnje, u istom tanjuru. Sve nešto posebno obrađeno, dehidrirano, decentno, otmjeno. Male porcije, sljedovi s pet, šest piruna, vrhunski uparena vina. Sljubljena, sad se to tako govori. Tu je i gospodin s bijelim rukavicama, prilazi tiho, nenametljivo, s prave strane. Kao duh je. Potrudili su se i on i kuhar, vjerojatno još više i sommelier, ali uzalud, nije mi to išlo. To drugo, taj inovativni, revolucionarni, avangardni miks janjetine i dagnji, na stol su mi stavili u prestižnom restoranu. U najboljoj namjeri da me upoznaju s novitetima svoje gastronomije loše su procijenili misleći da se palim na ovakve ekstravagantne kombinacije. Naravno da nisu oni krivi, problem je u tome što sam, barem u hrani, krajnje dosadan i predvidiv. Još više monoton: jedem iste stvari i ne volim eksperimentirati. Organizatorima večere izgledao sam bogohulno, izdao sam principe nove, drugačije pripreme i konzumacije različitih sastojaka.
