PIŠE BOJAN ŽIŽOVIĆ
U kafiću kao kod kuće
Gotovo dva mjeseca praznine, društvene. Nije isto živjeti s kafićima i bez njih. Idu ti na živce, neki puštaju preglasnu glazbu, u nekima se okuplja sumnjiva svita, u drugima je ekipa koja ti ne odgovara po stilu života, u trećima je uvijek napeta atmosfera. Ali onda nađeš neko mjesto gdje se osjećaš kao kod kuće. Nema tog osjećaja ni u kazalištu, ni u crkvi, ni u javnom WC-u. Samo u kafiću, kafani, gostioni, kako god ih tko zvao. Mnogima će danas biti predivan osjećaj što neće kavu piti s nogu ili na nekom zidiću, već će sjesti na terasu i uživati u jutarnjem napitku, po mogućnosti u društvu, ili barem uz nehajno pozdravljanje prolaznika, onako kako to jutru i priliči.
