MetroPula
ROBERT MATTEONI: Kako je lijepo vidjeti vas opet
U četvrtak mi je na mobitelu zasvijetlio poziv. Na displayu "Silvana". Neće mi zamjeriti ako kažem da je to doživljaj, s imenom i likom, koji traje 50 godina. Silvana je Sorbola-Rožanković, odnosno osoba koja je život uokvirila na gradskom stadionu, odnosno u centru Aldo Drosina i Braće Ribar. Od prvog dana kada sam zakoračio na stari stadion Silvana je bila tamo. Njen otac Mario je bio domar stadiona i dobroćudni strah i trepet svima koji su tamo dolazili. Majka Femija pralja, čistačica, krojačica, rame za plakanje, uho za ispovijedanje brojnim generacijama Istrinih igrača. Podno zapadne tribine, koju su talijanski vojvode dali izgraditi krajem '20-ih godina prošlog stoljeća radi svojih parada, Silvana je živjela svoju životnu priču. Uz nju njen brat Gigi, pravi boem koji je inače znao odlično igrati nogomet, kasnije njegov sin, a njen dobri nećak Bruno, koji je nastavio obiteljsku tradiciju privrženosti pulskom nogometu.
