Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Ostali smo živi
Bijesna čitateljica obratila se neki dan redakciji našeg lista. Pita kako je moguće da je njenom maloljetnom djetetu prodana karta za horor film u jednom od dva pulska kina. Dijete je došlo na blagajnu, a blagajnica ni manje ni više nego utrapi malcu kartu. Možda je film bio odličan. Ili je dijete doma došlo prestrašeno pa se roditelj zabrinuo za posljedice koje će horor ostaviti na njegovo zdravlje. Stvar bi, međutim, trebalo postaviti obrnuto: što je maloljetno dijete, bez nadzora roditelja, radilo samo u kinu i, ima li većeg užasa, bez ikakvog nadzora kupilo kartu za horor film? Gdje je tu odgovornost roditelja?
