Dion Drena Beljo (Danilo MEMEDOVIĆ)
Posljednje dvije prvoligaške sezone Istra 1961 otvarala je na istom mjestu, splitskom Poljudu, a i konačni rezultat bio je isti, 2:0 za Hajduk. Povijest se nije ponovila treću godinu u nizu, jer je ždrijeb odlučio da će se prvi sraz između "zeleno-žutih" i "bilih" igrati tek nakon prve reprezentativne stanke u prvenstvu, i to na "Drosini". Bit će to danas, s početkom u 17 sati, a Splićani stižu sa sedam bodova više na svom kontu od Puljana i kao momčad koja ove sezone ne zna za neuspjeh na gostovanjima. Nakon startnog remija kod Lokomotive, Hajduk je slavio kod Gorice i Hrvatskog dragovoljca te u njegovim redovima ne kriju kako bi taj pobjednički niz željeli nastaviti i protiv Istre 1961.
Pomoć s tribina
- Hajduk je jedna od najjačih momčadi u Hrvatskoj, u dobroj je formi i veliki je favorit pred današnju utakmicu, ali pokazali smo protiv Osijeka da se možemo suprotstaviti suparniku takve kvalitete i nastojat ćemo ponoviti slično izdanje. Uvijek je lijepo igrati protiv velikih momčadi, tribine će biti fino popunjene i u takvom ambijentu očekujem dobru igru s naše strane, rekao je Dion Drena Beljo, 19-godišnji napadač Istre 1961.
Beljo je ovog ljeta stigao na posudbu iz Osijeka, s kojim je u prvom dijelu prošle sezone dvaput igrao protiv Hajduka. U Gradskom vrtu završilo je 1:2, dok je na Poljudu bilo 1:1.
- Utakmica u Osijeku bila mi je prva prvoligaška koju sam započeo u početnoj postavi, odradio sam 45 minuta i nisam se baš proslavio. Kod 0:0 sam išao "jedan na jedan" s Posavcem, ali pobjegla mi je lopta i nisam uspio zabiti, a potom smo se još i sudarili te sam dobio žuti karton. U Splitu sam ušao u 85. minuti i u sudačkoj nadoknadi vremena sam skrivio penal, kojeg je Ivušić srećom uspio obraniti. Ispada da nemam baš dobra iskustva s Hajdukom, ali nadam se da će se to danas promijeniti, zaželio je Beljo, svjestan da današnji Hajduk ima malo dodirnih točaka s onim otprije deset mjeseci. - Ovaj Hajduk je puno jači nego što je tada bio. Livaja je stigao u zimskoj stanci, priključili su se Biuk i Mlakar, Kalinić je na golu, Simić i Elez stoperi, skroz nova momčad u kojoj je ostao jedino Čolina od tadašnjih startera. Da su sada kvalitetniji potvrđuju i rezultati, jer su jesenas bili šesti na ljestvici, a onda su se na proljeće počeli dizati i na kraju uspjeli izboriti Europu.
Od te su se Europe, usprkos osnaženoj momčadi, Splićani neslavno oprostili već na samom startu nakon debakla u Kazahstanu.