Stara ekipa
Nekad su osvajali turnire po Europi, danas se okupljaju zbog prijatelja kojeg ne zaboravljaju
Bit Bukijevog memorijala je druženje (Arhiva Glasa Istre)
U nedjelju, 28. lipnja, na pomoćnom terenu Nogometnog kluba Banjole održat će se 11. izdanje Memorijala Draženko Buršić - Buki. Kao i prijašnjih godina, organizirat će ga malonogometna družina Uljanik-Orfej te se na njemu prisjetiti i Dragana Cveka, još jednog svog bivšeg suigrača koji nas je napustio lani.
- Buki je bio naš golman, suigrač i prijatelj, ali i "katica" za sve tekuće probleme jer je radio u skladištu te kad god bismo negdje ili s nečim zapeli, on bi bio tu da uskoči i riješi problem. Godinu dana nakon njegove smrti, odlučili smo 2016. pokrenuti Memorijal kao svojevrsno tradicionalno okupljanje tijekom kojeg bismo ga se prisjetili te premda smo lani čak i razmišljali da stanemo s "okruglim" desetim izdanjem i zaključimo ovu priču, pao je dogovor da nastavimo dalje - rekao je Davor Galić. - Ovo je prije svega cjelodnevno druženje na kojem se nekad, kad smo bili mlađi, znalo odigrati i više utakmica, dok je u posljednje vrijeme na rasporedu jedna. Dođemo, pomiješamo se i odigramo na male golove, a ono što je pritom najmanje bitno je konačni rezultat.
U organizaciji Memorijala pripomažu i sponzori koji, što je poprilično nesvakidašnji slučaj za današnje vrijeme kad se koristi i najmanji prostor da bi se netko ili nešto izreklamiralo, žele ostati anonimni.
- Daju nam od srca i mi im se na isti takav način zahvaljujemo na pomoći, jer smo svjesni da bi bez njih sve ovo išlo puno teže - nije dvojio Galić. - U Banjole su i ovom prilikom pozvani svi oni koji su poznavali Bukija i(li) Dragana, ali i svi ljudi dobre volje. Tko god osjeća da bi trebao doći i biti dio Memorijala, taj će biti dobrodošao i pritom može biti siguran kako kući neće otići ni gladan ni žedan. Bit svega ovoga uvijek je bilo i bit će druženje te se kao i svake godine želimo okupiti kako bismo zajedno nešto pojeli i popili, a usput ćemo se malo kotrljati po terenu i to bi bilo to.
Članovi ekipe koji stoje iza Memorijala sami sebe više ne svrstavaju u veteransku nego u gerijatrijsku dobnu kategoriju, što nije ni čudno s obzirom da se neki od njih druže na malonogometnim terenima već skoro 40 godina.
- Krenuli smo 1989. godine kao Uljanik i u početku su u ekipi bili samo ljudi koji su radili u brodogradilištu, a nakon par godina su nam se priključili i neki van Uljanika, ali njih nije bilo puno. Jednostavno, imali smo svoje društvo, odlično smo se slagali te nije ni bilo potrebe da priključujemo puno igrača sa strane - prisjetio se Dragan Stokić, jedan od starosjedioca. - Okosnicu ekipe u početku su činili igrači pristigli iz poznatih pulskih ekipa poput Linije 4A, Autsajdera i Poletarca, a kasnije su nam se priključili i neki koji su igrali za Baletane i Jugo. Imenu Uljanik uskoro smo pridodali i Orfej koji je stao iza nas te nam godinama pomagao, ali nam je prije svega bio prijatelj.
Naosvajala se u svojim "zlatnim godinama" ekipa Uljanik-Orfeja pobjedničkih pehara po turnirima u Hrvatskoj, a kad bi ih sportski put odveo van granica Lijepe naše, i tamo su ostvarivali rezultate kojih bi se rijetko tko posramio.
- Prag, Riccione, Palma de Mallorca..., obišli smo zahvaljujući malon nogometu pola Europe, a ako nam je zbog nečeg žao, to je činjenica da se u vrijeme kad smo bili u naponu snage "Ulica" nije igrala, pa smo ostali bez prilike da odemo do kraja na turniru kojeg svaki Puljanin želi osvojiti - istaknuo je Stokić. - Krenuli smo na "gumenom" i s njega se preselili na Verudelu tek kad se na Verudi radila atletska staza. Došli smo sada već u neke godine, ali i dalje se dvaput tjedno nalazimo na terminima, jer bit svega ovoga je da smo zajedno i družimo se. Turnire igramo sve manje, eventualno nastupimo na njima na nekoj revijalnoj utakmici, ali ako čujete da se negdje u blizini organizira "plus 60" turnir slobodno nas obavijestite, pa ćemo se skupiti i odraditi ga.
