(Snimio Sergej Drechsler)
Igrala se devedeseta minuta susreta, četvrta sutkinja podignula je mali semafor i pokazala da je do samog kraja ostala još samo sudačka nadoknada vremena od najmanje tri minute. Uljanikovi kibici, a bilo ih je, već su izgubili svaku nadu u pozitivan rezultat, pomirili su se s još jednim gostujućim porazom koji, slijedom igre, nije treba tako završiti.
Onda se, istekom prve minute nadoknade dogodio prekršaj iskosa s desne strane na 18 metara od gola, a Noel Bilić je uzeo kratak zalet i iznad zida pospremio loptu u sam gornji kut bliže vratnice za 2:2.Samo minutu kasnije gostujuća obrana bila je smušena, Žgomba je izborio loptu i sam krenuo ka vrataru Josipoviću, zaobišao ga je nakon čega je srušen za kaznen udarac.
Loptu je na "bijelu točku" namjestio Noel Bilić, pucao precizno, ali ne jako, vratar je odabrao istu stranu, njegovu lijevu, i obranio udarac nakon čega je sudac označio kraj susreta. Bila je to velika prilika da Uljanik nakon gotovo godinu dana, dogodilo se to u Medulinu prošle sezone u trećeligaškom društvu, ponovo osjeti slast gostujuće pobjede.
- Mislim da mi je to prvi puta da u službenom susretu ne realiziram kazneni udarac. Prvo, moram priznati, ne baš ugodno iskustvo. Jako mi je žao, mogli smo napraviti neviđeni preokret u zadnjim sekundama, pobijediti nakon dugo vremena kao gosti, dobiti na samopouzdanju i krenuti ka sredini ljestvice - reći će Noel Bilić neposredno nakon susreta, priznajući da je trener bio taj koji je odabrao izvođača kaznenog udarca.
Ipak, kada do sudačke nadoknade imaš rezultatski deficit, uspiješ izjednačiti na gostujućem terenu, ne bi trebalo biti nezadovoljnih.
- Osjećaji su nekako podvojeni, baš ne znam što da mislim. Kada u prvoj minuti sudačke nadoknade imaš minus gol, a dvije minute kasnije jedanaesterac za pobjedu, onda je nemoguće odrediti zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. Kad bi izuzeli taj moj promašaj onda je bod realan, a ovako, ne znam što da mislim - kaže napadač Puljana.
Bio je to susret dvije momčadi koje se bore za ostanak u SuperSport drugoligašem društvu i svaki susret protiv protivnika koji je izravni konkurent ima posebno značenje, a bodovi vrijede dvostruko.
- Došli smo po tri boda, došli smo se, u sportskom smislu, potući, svjesni naše trenutne snage i njihove forme i nakon rovovske bitke i teških nešto više od devedeset minuta dogodila se podjela bodova koja samo djelomično zadovoljava. Teren je jako loš, cijela liga ima loše terene, ali je ovaj baš najgori i bilo se teško prilagoditi na ono što mi radimo na treninzima i igru koju njegujemo. Trebalo nam je malo vremena za tu prilagodbu, da se posložimo, da se ambijentiramo, da u konačnici vidimo kako protivnik stoji i onda nakon dvadesetak minuta mislim da smo krenuli igrati bolje, koliko se to moglo i osim pogotka stvorili još neke prilike. Đuranović je bio baš raspoložen i šteta udarca Travaglije s desetak metara nogom i Corellija glavom kada je lopta završila iznad vratnice.
Rekli su domači navijači da Grobničan nije niti mogao pobijediti s obzirom da su dobili dva eurogola, jedna ljepši od drugog koje ne bi obranio niti puno iskusniji vratar od 18-godišnjeg Josipovića.
- Da, nije mi prvi put da pogodim iz slobodnog udarca, događalo se već tako da mi to nije strano, a isto je, reći ću u njegovo ime, i s Pajkovićem. Znam da ima aspiracije i ne libi se uputiti udarac s velike udaljenosti koji nerijetko završava u mreži. Zbilja smo oba pogodili odlično, njemu je čak bilo i teže jer je iz igre, ja sam ipak imao vremena za koncentraciju. Šteta što to nije bilo dovoljno za pobjedu.