treće slavlje

Nogometaši Jadrana već navikli osvajati Kup NSŽI-ja

| Autor: Boris VIDULIN
Nogometaši Jadrana (Foto Boris Vidulin)

Nogometaši Jadrana (Foto Boris Vidulin)


Do zadnjeg trenutka bilo je upitno odigravanje finala Kupa NSŽI-ja, obilne kiše nad Pulom sve do 15 sati dobrano su natopile teren, no mjerodavni su vjerovali vremenskoj prognozi i pogodili. Kiša je stala, teren je bio djelomično klizav no dobar, u nastavku utakmice zasjalo je i sunce pa je događaj zapravo bio uspješan, za nogometaše i navijače Jadrana više, a one iz Banjola malo manje.

Otpor

- Svaki susret kada izgubiš ne možeš biti zadovoljan jer je cilj pobijediti, ali kako smo se namjerili na protivnika koji je dvije lige iznad nas, koji je profesionalniji u svakom smislu, smatram da ne bi trebali biti negativno nastrojeni. Pružili smo maksimum u datim okolnostima, ali nije bilo dovoljno.

Mislim da se igralo otvoreno i brzo čemu je pridonio i vlažni teren i kako je njima pripalo prvo poluvrijeme, a nama ono drugo. Nije im bilo lako, nismo im dali da se opuste i pomisle kako je gotovo, "puhali smo im za vratom" do samog kraja i to je ono što me veseli. Kao da smo u susret ušli rezervirano i s malo prevelikom dozom respekta prema njima.

No, kako je utakmica odmicala, tako smo bili sve hrabriji. Presjekao nas je taj nesretni autogol i to nas je malo sputalo - rekao je Stefan Antanasković, krilni igrač u redovima Banjola.

Drugi je dio ipak bio malo drugačiji.

- Dogovorili smo se u svlačionici pred nastavak susreta da krenemo malo hrabrije prema naprijed, da se otvara prostor i to je zbilja bilo tako. Istina, već nakon pet minuta Šverko je majstorski pogodio sam kut gola što je bilo neobranjivo i tu se možda malo izgubila ona rezultatska neizvjesnost, ali nas to nije pokolebalo da nastavimo kako smo se dogovorili.

I zbilja imali smo nekoliko lijepih situacija koje su "mirisale" na pogodak, ali napustila nas je malo i sreća. Šteta, da smo smanjili na 1:2, moglo je biti svašta, no ponavljam, nemamo si što predbaciti, pokazali smo se u dobrom svijetlu, nedostajali su samo golovi, a oni su jedini koji se broje.

Osvrnuo se i na cijelu sezonu.

- Finale kupa NSŽI-ja, ulazak u pretkolo kupa HNS-a, i drugo ili treće mjesto na prvenstvenoj ljestvici je naše ovosezonsko ostvarenje na koje možemo biti ponosni. Ispisali smo jednu lijepu priču u Banjolama i možemo biti ponosni – istaknuo je Stefan Antanasković.

U Poreču su se već i navikli da krajem svibnja u vitrine prostorija kluba donesu dva pehara, jedan prijelazni, a jedan stalni, namijenjen pobjednicima. Posebno se to odnosi na Olivera Sumića koji je baš svaki put s kapetanskom trakom na ruci predvodio svoju momčad i primio pokal.

- Prvi put sam bio zamjenik kapetana, Ilić je bio glavni, ali se ozlijedio i eto, još se nije vratio na terene pa sam ja taj koji u ime momčadi primam pehare. Moram reći da je ovaj posljednji ogroman, nikada nisam vidio tako velikog i visokog i ne znam, možda ćemo ga morati držati na podu jer ne stane u vitrine - kroz šalu se izrazio Oliver Sumić na uistinu ogroman prijelazni pehar.

Utakmica ga nije ni po čemu iznenadila.

Gušti

- Inače sam oprezan kod tih susreta kada igramo s niže rangiranim klubovima koji definitivno imaju kvalitetu. Banjole su taj primjer, nisu tek tako pri vrhu u svojoj ligi i susret je bio težak, mi smo golovima primirili susret, ali se oni nisu predavali.

U nastavku susreta preuzeli su igru i u više navrata napravili dobre akcije gdje je nedostajala samo završnica. Na kraju smatram da je 2:0 zaslužena i ne baš lako izborena pobjeda. U odnosu na prošle dvije godine kada smo pobijedili Funtanu 3:1, a Rudar 4:1, ovo je bilo znatno teže.

Posebno je spomenuo Filipa Šverka.

- Bio je daleko naš najbolji igrač, inicirao je autogol, on je zapravo asistent i odlično je pogodio jednu dijagonalu. Drago mi je zbog njega jer igra sve bolje, žao mi je što ne dobiva toliko prilike zbog činjenice da moramo imati tri igrača zaštićenog godišta, ali svaki put kada igra, jako je dobar.

Smatra da se nisu previše istrošili.

- Nije da smo se šetali, morali smo uložiti određeni trud, ali ne želim misliti o tome da smo umorni jer su pred nama dvije važe utakmice u kojima moramo biti pravi i tek kada i njih riješimo na pozitivan način, ovaj trofej će imati nekog smisla - poručio je kapetan Jadrana napomenuvši kako je teren bio dobar, a publika brojna, Šajete standardno raspjevane i da je bio gušt biti dio finala.

I uistinu, gledatelja je bilo više nego proteklih godina, s jedne strane "domaći" iz Banjola koji su se mogli čuti svaki put kada je njihova momčad ušla u kazneni prostor protivnika, s druge podosta simpatizera iz Poreča, te naravno onih najvjernijih Šajeta koji su od dvadesete minute pa do samog kraja bili glasni i neumorni. Suci su bili na razini, organizacija primjerne, a nastavak kupa se očekuje krajem kolovoza u pretkolu Kupa HNS-a.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter