Preminuo Elio Premate: Odlazak prvog junaka Nogometnog kluba Istra

Elio Premate prilikom obilježavanja 60. godina od ulaska u Drugu ligu (Arhiva Glasa Istre)

U 87. godini napustio nas je Elio Premate, povijesna ličnost pulskog nogometa, prvi junak NK Istre čijim je izjednačujućim golom u Zadru 21. srpnja 1962. godine, tek rođena Istra, zaustavila domaćina i izborila prvi put u povijesti Drugu jugoslavensku ligu. Upravo golom Prematea, a dao je i izjednačujući gol u Sisku u "polufinalu" kvalifikacija, ispunjen je san pulskih navijača, frustriranih trima uzastopno izgubljenim kvalifikacijama u kojima je Premate sudjelovao kao igrač Uljanika.

Rođen u Banjolama 1936. godine, nogomet je strastveno volio od prvog dana. Elio Premate bio je igrač Uljanika do 1961. godine, tada jačeg od Pule, koji je tri puta bio neuspješan u kvalifikacijama za Drugu jugoslavensku ligu. Onda se u kolovozu dogodila fuzija dva kluba, Uljanika i Pule, oformljena je Istra, koja će odmah u prvoj sezoni postojanja okruniti snove ondašnjih generacija ljubitelja nogometa. U kvalifikacijama je Istra igrala protiv Segeste i Zadra. Domaće utakmice dobila je s po 3:0, a oba gostovanja završila su remijem. U oba je strijelac za izjednačenje bio Elio Premate. Bila je to prva sjajna Istra: Radošević na vratima, bekovi Stipčić i Malivuković, u obramenoj liniji Antonelić, Giljanović i Valenčić, u sredini Stojanović, Bezjak i Premate, u napadu Drosina i Ibriks, a trener Cina Nedoklan.

Tadašnje slavlje bilo je nešto nikad prije viđeno u gradu na sedam brežuljaka. Doček u Puli može se mjeriti samo s kasnijim Mati Parlovu, što dovoljno govori kakva je euforija vladala u gradu drevne Arene. Već u Barbanu je zaustavljen autobus Istre, do Pule se formirala kolona koja je jedva došla do Punte i dalje se nije moglo. Igrače je mnoštvo izvadilo kroz prozore i nosilo ih sve do Giardina, gdje je uz limenu glazbu, pjesmu i euforiju do noći dostojno proslavljen ulaz.

Nakon igračke karijere, koju je okončao s 29 godina, posvetio se poslu u Uljaniku gdje je radio cijeli radni vijek do mirovine, ali bez nogometa nije mogao. Ogroman je pečat ostavio i kao trener, stvorivši najmoćniju generaciju Uljanika krajem sedamdesetih godina. Nakon dvije godine selekcije mladih igrača, eksplodirala je momčad "brodograditelja" u trećoj sezoni pod njegovim kormilom, u tada vrlo kvalitetnoj Zoni Rijeka - Pula, osvojivši premoćno naslov prvaka i plasman u viši rang. No, kako tada gradski moćnici nisu dozvolili da se Uljanik priključi Istri, Premate se razočaran povukao zauvijek iz nogometa, posvetio se i uživao u svakodnevici Verude, gdje je živio od 1971. sa suprugom Anđelom, sinom Valterom i kćerkom Suzanom, a kasnije su stigle i unuke.

No, zauvijek su Istra i Uljanik ostali u njemu, i uvijek je isticao da je ljubav prema njima jednaka. Pričao je stručno i argumentirano, s pozitivnim stavom, uz privrženost Puli i pulskom nogometu, komentirao stanje u pulskom nogometu. Do pred koju godinu znao je pohoditi utakmice na "Drosini" nadajući se da će stvari u pulskom prvoligašu krenuti na bolje. Pitanje zdravlja postalo je prioritet i pomirio se da Istru gleda na televiziji. Uvijek je bio dosljedan, ostao je takav i u kontekstu stava da Grad mora stati iza jednog kluba i podupirati ga. U rijetkim istupima u medijima znao bi reći da je Istra neželjeno dijete, predmet interesa samo kad se skupljaju politički poeni, a gradske institucije nikad nisu kvalitetno stale iza nje. Zato je cijenio što se pojavio "netko" (Baski) tko je financijski stao iza priče. S brigom je pratio hoće li klub opstati, a itekako je bio sretan i ponosan kada se doživjela prošlosezonska Istra 1961, koja je plijenila igrom i rezultatima. Govorio je "možemo sa svima". Nerijetko bi se raspitivao kako stoje stvari, koja će pojačanja stići, hoće li se Istra boriti za gornji dio ljestvice ili ostanak. Dočekao je financijsku stabilnost pulskog prvoligaša, bolje rezultate. On, koji je, sa suigračima, postavio temelje uspješnijeg pulskog nogometa.

Posljednji ispraćaj održat će se u krugu obitelji u Premanturi.