U petak je, u 84. godini, preminuo Ivan Bezjak. Jedna od najznačajnijih figura pulskog nogometa u njegovoj povijesti, koji je ostavio dubok trag kao nogometaš Istre, a onda višestruko dublji kao učitelj mladih nogometaša i vrhunski pedagog, koji je odgojio niz generacija pulskih nogometaša.

Rođen u Karlovcu, 30. ožujka 1939. godine, gdje je završio osnovno školu i gimnaziju, Bezjak je razvio zapaženu nogometnu karijeru kroz Turbinu i Karlovac. S potonjim je klubom igrao i u tadašnjoj drugoj saveznoj ligi.

Na odsluženje vojnog roka stigao je Pulu 1959. godine i to mu je definiralo daljnji život. U 1961. godini došlo je do fuzije Pule i Uljanika, pa je za novoosnovani klub ondašnji tajnik Dika Krsmanović privolio Bezjaka da pristupi Istri. Prihvativši poziv Bezjak je preselio iz Karlovca u Pulu, i s Istrom je igrao i u drugoj jugoslavenskoj ligi.

Bio je dio slavne generacije plavih, u udarnoj postavi koju su činile legende Radošević, Stipčić, Malivuković, Valenčić, Giljanović, Mikulandra, Bezjak, Premate, Staojanović, Drosina i K. Černjul. Bio je brz i prodoran igrač, kao takav često meta suparničkih startova, što je osjetio kroz teže ozljede koljena prvo u Banja Luci 1963., a potom u Hrasnici.

Nakon tri operacije morao je prekinuti aktivnu karijeru. Nakon kratkotrajne sudačke dionice, odlučio se za trenerski posao. Od 1966. tri je godine bio pomoćni trener u seniorskoj momčadi Istre, ali se onda opredijelio za rad s mladima. Postao je prvi voditelj omladinske škole Istre i od tada je izrastao u jednog od najboljih učitelja-pedagoga te iznimno cijenjenog trenera za rad s mladima na prostorima bivše Jugoslavije. Bio je zato određen kao instruktor Nogometnog saveza Hrvatske za Istru, izbornik pionirskih i juniorskih selekcija Istre, regionalnih reprezentacija, da bi 1973. godine dobio priznanje imenovanjem za trenera omladinske reprezentacije Hrvatske.

U periodu do umirovljenja, 2006. godine, kroz Bezjakovo trenersko djelovanje, uz niz uspješnih natjecateljskih uspjeha, 16 mladića iz omladinskog pogona Istre postalo je članom selekcija Jugoslavije i Hrvatske.

Izniman respekt kojeg je uživao na državnom nivou nije utjecao na njega da i dalje svesrdno pomaže svim kolegama i klubovima u istarskom okruženju. Održavao je predavanja, demonstrirao na terenu metodologiju treninga, ukazivao na vlastita iskustva u radu s mladima inzistirajući na jednoj svetoj mu tezi. Prije svega dolazi čovjek, a onda igrač.

Njegovi pristupi u radu bili su zato nešto više od treniranja nogometa(ša). On je prije svega odgajao mlade i usmjeravao ih da budu ispravni ljudi i uspješni učenici, i svaki onaj koji bi na tom planu imao zastoja, nije mu dozvoljavao trenirati. No svakom je takvom nastavio pružati pažnju, brinuti da se poboljša u školi i davao mu je do znanja da mu je podrška. Zato su ga ama baš svi u brojnim generacijama škole nogometa u Istri, kroz skoro četiri desetljeća, obožavali i mnogi doživljavali kao drugog oca.

Ivan Bezjak bio je jedinstvene osobnosti, energije i suptilnosti. Bezbroj je anegdota bilo uz tog izvanrednog čovjeka, posvećenog svojoj obožavanoj obitelji i strastveno vezanog uz svoju sportsku familiju na starom gradskom stadionu.

Dobitnik Zlatne plakete NSJ-a, Priznanja FIFA-e i MOK-a za dugogodišnji volonterski rad u sportu, nositelj Nagrade za životnoj djelo SSSIŽ-a, najviše je u životu držao do svoje mladeži. Njemu je najveća nagrada bila njihov svekoliki životni uspjeh i činjenica da su ga "sutra" svi njegovi učenici s ponosom pozdravljali i družili se s njim na raznim godišnjicama i sportskim priredbama.

Istinska legenda pulskog nogometa zaklopila je svoje umorne oči, ali žar njegova toplog i lucidnog pogleda ostat će neizbrisiva memorija njegovih učenika, kao što će njegova djela u sportskom i pedagoškom smislu ostati oda kako se odgajaju mladi i kroz sport usađuju temeljne vrijednosti življenja.

Povezane vijesti

• HNS: U Azerbajdžan, Norvešku i na Maltu bez navijača!
• Osijek - Slaven Belupo 0:0
• Pjaca: Uvijek mi je čast igrati za reprezentaciju