Puno mojih prijatelja mašta o životu u Americi, da imaju fini posao, dobar auto i puno novca, ali nije sve u tome. Tamo se probudiš u sedam ujutro, voziš se na posao sat vremena u gužvi, radiš od devet do pet i potom slijedi nova gužva na putu za doma. Svaki ti je dan isti i to je nešto za što ja u ovom trenutku, definitivno, još uvijek nisam spreman, rekao je Niko Travica

U klub sportaša prisiljenih da dva tjedna provedu u samoizolaciji, upisao se i košarkaš Niko Travica. Mladi Puljanin se prije četiri godine uputio preko "velike bare", s namjerom da spoji ugodno s korisnim te u Sjedinjenim Američkim Državama uz igranje košarke nastavi sa školovanjem. Studij međunarodnog biznisa i sportskog menadžmenta bio je pri samom kraju, ali tada je stvari u svoje ruke preuzeo koronavirus i neki su planovi posloženi do u detalje, pali u vodu.

- Trebao sam diplomirati 16. svibnja i već je sve bilo dogovoreno da mama i tata doputuju u Ameriku te potom odemo na put od desetak dana do Los Angelesa i Las Vegasa. Malo uživanja za kraj, imali smo već rezervirane avione i hotele, ali sve je to propalo, rekao nam je nedugo po povratku u Pulu Niko Travica. - Većinu fakultetskih obveza i tako odrađujem on-line, tako da ovo neće biti neko veliko odstupanje. Imam još mjesec dana predavanja i onda ću diplomirati, jedino što će izostati uobičajena ceremonija. Valjda će mi nekako poslati doma diplomu.

Dugi povratak u Europu

Niko je imao rezerviranu povratnu kartu za 1. lipnja, ali odlučio se ranije vratiti u Pulu.

- Bio sam u kontaktu s hrvatskim konzulatom u Chicagu koji moram pohvaliti, jer su stvarno jako brzo odgovarali na sve moje upite. Moji prijatelji s fakulteta otišli su ranije od predviđenog svojim kućama, pa sam ih pitao što oni misle o cijeloj ovoj situaciji i da li trebam promijeniti kartu, na što su mi iz konzulata odgovorili da ako sam u mogućnosti, to napravim čim prije, jer što duže budem čekao, veće su šanse da se neću moći vratiti, prisjetio se Travica. - Nazvao sam tako Lufthansu, kod koje sam imao rezerviranu kartu, i bio na čekanju sat i 45 minuta dok mi se netko nije javio. Tolika je ludnica bila jer su svi zvali i pokušavali bukirati neki let. Uspio sam nekako pronaći jednu jedinu vezu i onda je krenulo putovanje. Najprije me cura vozila dva sata autom iz Milwaukeeja do Chicaga, tamo sam čekao sat i pol vremena let za New Jersey do kojeg sam letio dva sata i onda je uslijedilo novo čekanje na aerodromu. Nakon tri sata ukrcao sam se u avion za Frankfurt do kojeg sam letio osam sati, potom sam čekao devet i pol sati avion za Zagreb, s kojim sam nakon sat i pol leta stigao u Hrvatsku. Mama me dočekala na aerodromu, vozili smo se tri sata autom do Pule i kad sam napokon stigao kući, nisam znao za sebe od umora.

Niko ne krije da je jedan od glavnih razloga što se želio čim prije vratiti doma, činjenica da se Amerikanci ne pridržavaju nikakvih pravila vezanih uz borbu protiv ove pandemije.

- Tjedan pred moj povratak u Hrvatsku održao se u Floridi, na Miami Beachu, party na kojem se okupilo sedam tisuća ljudi, iako su uvedene mjere da se treba ostati kod kuće. No, tamo za prekršitelje ne postoje nikakve kazne i teško je te mjere provoditi, jer Amerikanci stalno ističu da žive u slobodnoj zemlji u kojoj im se neke stvari ne mogu zabraniti, već tek savjetovati što bi trebali raditi, a na njima je da to prihvate ili ne, istaknuo je Travica. - S te strane, svaka pohvala Hrvatskoj na mjerama koje smo uveli, čak ni Njemačka nema takve. U Frankfurtu na aerodromu rijetke su bile službene osobe s maskama, dok ih u Zagrebu nose svi od reda. Kad sam stigao, odradio sam uobičajenu proceduru, ostavio podatke za kontakt i rečeno mi je da naredna dva tjedna moram provesti u samoizolaciji. Nisu me pregledali, izmjerili mi temperaturu niti uzeli bris grla, ali sigurno će me kontrolirati da li se pridržavam svega propisanog. Jedrzej Leszczynski, suigrač s fakulteta, rekao mi je da su mu po povratku u Poljsku dolazili na vrata da vide da li je doma i pitali ga kako je, pa očekujem nešto slično i ovdje.

Niko ne krije da mu samoizolacija i neaktivnost teško padaju.

- Prije nego je sve ovo krenulo, bio sam u super formi, a sad sam osuđen na improvizaciju. Na žalost, živim u stanu i nemam garažu da bih je mogao prenamijeniti u teretanu, što su mnogi u ovo vrijeme napravili, pa mi ne preostaje ništa nego da se malo istežem, radim trbušnjake i sklekove. Gledam na youtubeu neke vježbe i radim ih skupa s tim ljudima, kao neka nonica, ali nema mi druge, svjestan je Travica. - Iza mene je stvarno dobra sezona, premda smo imali mladu momčad pa nam učinak nije bio bajan, 12 pobjeda i 18 poraza. No, deset utakmica izgubili smo s manje od šest poena razlike, a svojim igrama sam jako zadovoljan. U većini statistika završio sam u top 30 cijele lige, bio sam među pet najboljih skakača te među 20 najboljih asistenata, što nije karakteristično za igrače koji igraju na poziciji centra.

Prava košarka u Puli

Planove za budućnost Niko još nije definirao, ali kakvi god oni bili, u njih će biti umiješana i njegova djevojka, Amerikanka Kelli Schrauth.

- Ona je također košarkašica, starija je godinu dana od mene, lani je diplomirala i zaposlila se kao pomoćna trenerica, a usto je našla posao na koledžu, ali je nakon mjesec dana rekla da nije još spremna raditi u uredu i da bi htjela negdje otići igrati košarku. Plan je da pronađemo grad gdje bismo mogli zajedno igrati, a jedna od opcija, i to vrlo dobra, je da to bude Pula, nije krio Travica. - Ivanu Đukiću treba pomoć i u Kelli bi je sigurno dobio, a ona je u nekoliko navrata bila ovdje, uživala je i sigurno ne bi imala ništa protiv da zaigra za Pulu. Slična je situacija i sa mnom, jer vidim da je muški klub napokon stao na noge, podigla se kvaliteta i sad se ovdje igra prava košarka, a ne kao što je bilo prije nekoliko godina. Puno mojih prijatelja mašta o životu u Americi, da imaju fini posao, dobar auto i puno novca, ali nije sve u tome. Tamo se probudiš u sedam ujutro, voziš se na posao sat vremena u gužvi, radiš od devet do pet i potom slijedi nova gužva na putu za doma. Svaki ti je dan isti i to je nešto za što ja u ovom trenutku, definitivno, još uvijek nisam spreman i stoga je moj povratak u Pulu sigurno jedna od boljih opcija koje će biti ponuđene na stolu.

Krenuo u Oklahomi, nastavio u Wisconsinu

Prvu američku godinu Niko Travica je odradio na Oklahoma Baptist Universityju, smještenom u gradu Shawneeju. Po njenom okončanju, uslijedilo je preseljenje u državu Wisconsin i njen najveći grad Milwaukee, gdje je nastavio školovanje na Cardinal Stritch Universityju. - Prva godina donijela mi je jedno lijepo iskustvo, ali jednostavno mi se to okruženje nikako nije dopalo. Shawnee je grad od 20-ak tisuća stanovnika, izrazito konzervativna sredina, top 20 u SAD-u u toj kategoriji, a s druge strane lider cijele Oklahome u proizvodnji metamfetamina i cracka. Nije to bila atmosfera za mene, a usto je tamošnji trener bio katastrofa. Učinak s njim na klupi bio je 21 pobjeda i 80 poraza, a u drugoj godini otkad on više ne vodi momčad, dogurali su do završnice prvenstva. Srećom, u SAD-u postoji sloboda da nakon sezone možeš kontaktirati druge fakultete i pronaći si novi angažman, što sam ja iskoristio i preselio u Milwaukee, otkrio nam je Travica. - Bilo mi je tamo puno bolje, jedino što je bilo jako hladno te je prošle godine jedan dan zabilježeno minus 55 stupnjeva. Živio sam u samom centru grada, tri minute od jezera Michigan, a i Chicago je jako blizu te sam često odlazio tamo. Stvarno je predivan grad, u kojem se ima puno toga za vidjeti, ali ako ne znaš gdje treba ići i zađeš u krivo susjedstvo, možeš se lako naći u problemima. Naime, osim što je zloglasan po prometu i uvijek treba uzeti u obzir velike gužve, u Chicagu se svaki dan zabilježi između tri i šest smrti od vatrenog oružja. Imam nekoliko profesora na fakultetu koji žive u Chicagu i svaki dan putuju u Milwaukee, kao što je svojevremeno radio Toni Kukoč dok je igrao za Buckse. U to je vrijeme moj sadašnji pomoćni trener bio pomoćnik u Bucksima, ostao je u kontaktu s Kukočem i dobri su prijatelji. (I. C.)

Teško bez March Madnessa

Niko priznaje da će jednu stvar teško preboljeti, a to je činjenica da se zbog pandemije ove godine neće igrati završnica sveučilišnog prvenstva SAD-a u košarci, popularni "March Madness". - Katastrofa, što drugo reći. Dok ne počne play-off, više volim gledati sveučilišnu košarku od NBA, jer tu se na svakoj utakmici igra obrana. Zaluđen sam njom, kad se istovremeno igra nekoliko utakmica znam upaliti više televizija da ih mogu sve gledati, ali ove godine od toga neće biti ništa. Mislim da je to prvi put otkad je uveden, da se "March Madness" neće održati, nije Travica krio razočaranje.

Navukao se na američki nogomet

Preseljenjem u Milwaukee, Niko nije postao stalni posjetitelj domaćih utakmica Bucksa, već je otkrio jedan drugi sport. - Pogledao sam Buckse desetak puta u ove tri godine i moram priznati da mi to nije bio toliki doživljaj, kao kad sam bio manji. No, zato sam se "navukao" na američki nogomet. Fascinira me taj sport i da sam rođen u SAD-u, igrao bih ga prije nego košarku, nije dvojio Travica. - Ne propuštam niti jednu utakmicu, sve pratim, a neopisiv mi je bio osjećaj kad sam uživo gledao Green Bay Packerse. Na stadionu sto tisuća ljudi, siječanj mjesec, minus 28 stupnjeva, a gomila ludih navijača, popularnih "Cheeseheadsa", goli do pojasa i eksiraju pivo za pivom. Ja sam na sebi imao tajice, kratke hlače, tri para čarapa, jaknu za polarnu zimu, pokrio sam se dekom i svejedno sam se smrzavao jer na toj hladnoći ništa ne pomaže, jedino alkohol, a pored mene tip u gaćama ne prestaje s navijanjem.

Liverpool je kriv za sve

Puno smo zanimljivih teorija vezanih uz razlog izbijanje pandemije izazvane koronavirusom čuli u posljednje vrijeme. Niko nam je ponudio svoju. - Ogroman sam navijač Liverpoola, nisam propustio niti jednu njegovu utakmicu od 2005. godine i onog nezaboravnog finala Lige prvaka protiv Milana. Cijelo to vrijeme živio sam za dan kad će Liverpool postati prvak Engleske, što je zadnji put bio davno prije mog rođenja, i sad kad mu je nakon 30 godina iščekivanja naslov bio na dohvat ruke, dogodilo se ovo. Sve se urotilo protiv nas, ali doći će i taj naslov, uvjeren je Travica.

Povezane vijesti

• Hrvatska - Njemačka 74-72
• Naglić: Želimo igrati mušku košarku
• Hrvatska se namučila s Estonijom