PIŠE RobERT MATTEONI
MetroPula: Učiti se štovati naše, jer, naše je
Ranih 1970-ih u Puli, Istri, svijetu, puno je toga bilo drugačije. Život u zajednici neusporediv s današnjim, prije svega zbog ogromnog ubrzanja tijekova svakodnevice. Ubrzanje, naravno, bio je lajt motiv spektakularnih dionica automobilista koje su iskazivali tijekom Istarskog relija. No, mnogima od nas najatraktivniji je svakako bila vještina koju su nam demonstrirali u poligonu, brzog parkiranja, prolaska osmice, zaustavljanja, okretanja, vožnje u rikverc i slično. Što manje srušenih čunjeva, što manje potrošenih sekundi. Kao da je bilo jučer, ajme protoka vremena, uzbuđenje je među mnoštvom Puležana i gostiju dostizalo vrhunac kada su najavljivali našeg dečka. Najvećeg frajera. Mario Delmoro. Bilo je vrhunskih vozača, i nekad boljih vremena, ali kad je Marieto bio na startu "poligona" to je bila neka druga atmosfera i iščekivanje. Uh, bili smo tako ponosni da je među glavnim zvijezdama tada vrlo posjećenog događanja na Karolini, ili na parkiralištu pored Bijele kuće (Komitet, Županija), bio naš čovjek. Il noštro mulo, Marijeto.