Kolumne - Glas Istre

Piše Milan Rakovac

Razgovor s mrtvim kumom

Italija je internirala nekih 12.000 Slovenaca još 1915., stupanjem u rat, »Italija je i nakon rata internirala slovenske i hrvatske civile, posebno one koje su smatrali simpatizerima nove jugoslavenske države«, piše Capogreco. Već 1926. osnovani su logori, mahom na otocima, Tremiti, Ponza, Ventotene, Ustica, Lipari, Favignana, Pantelleria, Lampedusa, da bi 1940. otvoreno još pedesetak logora, te cijeli sustav koncentracijskih, radnih i tranzitnih logora »za Slavene«, i civile, (uz posebnu mrežu vojnih logora za zarobljene vojnike kraljevske jugoslavenske vojske, a zatim i partizane, koju autor ne tretira):

(Snimili: Sanjin Strukic / Pixsell, Davor Kovačević)

Kolumna

Piše Zlatko Crnčec

Kava koja je promijenila kampanju

Tko bi samo prije nekoliko dana mogao i pomisliti da bi se ovakve stvari mogle dogoditi u izbornoj kampanji za predsjednika Republike. Dosad se sve činilo prilično dosadnim i rutinskim. Međutim, preko noći je usred ove dosadne kampanje pala prava mala medijska bomba koja najvjerojatnije neće promijeniti njen ishod, ali će je ipak napraviti zanimljivijom nego bi se to moglo očekivati. Ivana Kekin po svim istraživanjima javnog mnijenja četvrta je po podršci birača pa je teško za očekivati da bi je ova afera sa sastankom njenog muža s Nikicom Jelavićem mogla pogurati u drugi krug. Mada, iznenađenja su uvijek moguća.

Kolumna

piše zlatko crnčec

Nije sve ni u bogatstvu države

Vlada je jučer izašla s mjerama kojima namjerava osigurati demografski rast. Još je to jedan pokušaj kojim se namjerava preokrenuti negativan trend koji bi mogao, ako se ovim tempom nastavi, za par desetljeća dovesti u pitanje i postojanje Hrvatske kao nacionalne države. Dakle, nešto se definitivno treba učiniti i to jako brzo. Povećanje novčanih izdataka iz državnog proračuna za ovu svrhu jest definitivno potez koji treba pozdraviti. To jest korak u pravom smjeru. Samo pitanje je je li on dovoljan, ali i postoji li uopće nešto što bi se moglo napraviti da se taj trend demografskog pada preokrene na radikalan način. Jer na djelu su tu i neke sile nad kojima kontrolu nemaju ni Vlade puno većih i bogatijih država. Naprosto, ne može se u demokratskoj državi nekog prisiliti da rađa djecu. Može ga se naravno poticati na razne načine, ali ne i prisiliti.

(Snimili Sergej Drechsler, Davor Kovačević)

Kolumna

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Standard se ne mjeri statistikom

Godinu na izmaku završit ćemo s još jednim rekordnim rastom BDP-a, no već iduće godine taj će rast usporiti, odnosno svest će se u nešto realnije okvire, ali to ne znači nikakvu stagnaciju ili reseciju koja bi se ogledala u rastu nezaposlenosti ili smanjenju plaća. Upravo suprotno! I iduće godine možemo očekivati i nastavak rasta zapošljavanja i nastavak rasta plaća, koji je zasad zajmčen samo zaposlenima u državnom sektoru. Naime, poslodavci upozoravaju da plaće u privatnom sektoru, za razliku od onih u javnom, nisu porasle još od proljeća, dok je Vlada, po njihovo mišljenju, prekardašila s podizanjem plaća onima koji je primaju iz državnog proračuna, s obzirom na to da je rast mase plaće za zaposlene u državnom sektoru višestruko nadmašivao produktivnost i stope rasta gospodarstva. A to je sve, tvrde, utjecalo na našu konkurentnost jer je novac za plaće premašio kapacitete rasta gospodarstva, a Vlada i za iduću godinu najavljuje nastavak rasta plaća zaposlenima u državnom sketoru.

(Foto Davor Kovačević/Slaven Branislav Babić/Pixsell)

Kolumna

Piše zlatko crnčec

Hrvatska (samo dijelom) i dalje Tuđmanova

Najveće postignuće Franje Tuđmana jest što je početkom devedesetih Hrvatsku izvukao iz Jugoslavije. Iz zemlje koja je u tom trenutku bila samo korak od toga da se pretvori u čudovište koje bi vodili Miloševićevi nacional-boljševici i Kadijevićevi komunistički trogloditi. U zemlju iz koje je trebalo bježati glavom bez obzira.

Kolumna

Piše Damir CUPAĆ

Šeparović ex machina

Posljednji koji bi trebao komentirati ustavni udar Ustavnog suda je aktualni predsjednik Zoran Milanović. Kojega premijer Andrej Plenković kontinuirano zove kršiteljem Ustava. Opravdano. Ali što se može kada je Milanović potpuno u pravu. Ono što se tijekom vikenda provlačilo kao opasna mogućnost, a to je da je veći dio sudaca Ustavnog suda donio protuustavnu odluku o produženju mandata, pokazalo se kao tužna istina. Kao istina koja je zabila zadnji čavao u lijes pravosuđa. Nije to pretjerivanje, već konstatiranje tužne hrvatske stvarnosti. Sudstvo u Hrvata je u nezavidnom položaju jer se ono doživljava među građanima kao jedna od najslabijih karika hrvatskog državnog ustroja. Ljudi jednostavno sudovima, a moglo bi se to proširiti i reći pravosuđu, ne vjeruju. Iz dana u dan, pa tako nekoliko desetljeća, od osnutka suvremene hrvatske države, nižu se afere čiji su protagonisti suci i državni odvjetnici. Toliko ih je da je i onoj najnevinijoj i najneiskvarenijoj hrvatskoj duši postalo jasno da je pravosuđe u Hrvata na umoru. A kako ne bi bilo kada nam je takav i USUD.

Kolumna

Piše Tihana TOMIČIĆ

Saga o USUD-u

Rijetko se tko može složiti s Mirom Buljem. Jest, narodski je čovjek i, kako bi neki rekli, srce mu tuče s prave strane, ali uglavnom je njegov stil komunikacije potpuno nepodnošljiv, a teze neodržive. Sjetimo se samo vremena korone ili pretjerivanja oko nekih afera, koje nisu bile ni upola teške kao afera Beroš, a Bulj i Most svejedno su zazivali pad Vlade svakih par dana.

Kolumna

PIŠE MILAN RAKOVAC

Terzijanski i francjozefinski Trst naših dana

Dvadesetih godina komunistički je "Lavoratore" rezao fašiste, a onda su demolirali, crni, redakcijiu. Scipio Slataper upozoravao je Tršćane na iredentističku "netrpeljivu taktiku protiv Slavena".

Kolumna

PIŠE ROBERT MATTEONI

Koliko Istra ulaže da zainteresira generaciju Z i Alfa za sport?

U posljednje vrijeme primjetno je da se puno više politička kasta bavi sportskom problematikom. Kako to već iskustva sugeriraju, to je pouzdani znak da se ulazi u izbornu godinu. Vrijeme je to kada se najviše priča što ljudi žele čuti i obećava. Dakako da političari uvijek imaju ružičaste tonove onog što plasiraju javnosti. U tom ih dojmu, sadržajno, prihvaćaju oni koji vjeruju obećanjima, oni koji imaju razumijevanja za alibije što se nešto nije još napravilo, kao i oni koji ne poznaju dovoljno materiju te misle da nešto što se najavljuje jest dobro. Ima svega, naravno, jer je to tako u društvu 21. stoljeća, poglavito otkako je virtualni život (on line) postao gotovo najutjecajnija linija diktiranja javnih (ne)raspoloženja. U Istri se politička škvadra hvali kako su bitno povećani proračuni za sport. Što je formalno točno, ali bi cinici kazali da je to veliko povećanje zbog odnosa malih brojki koje su se izdvajale do nedavno. Ističe se kako je i Županija stvorila novi fond za sport, iz čega se financira obrazovanje trenera. U Puli gradska vlast hvali stvaranje Zaklade za sport. Ne ulazeći u statusnu domenu, kao ni (relativno skromne) potencijale tih fondova, koji bi trebali biti pod paskom Sportskih saveza, a ne političkih aktera, ostaje činjenica da se oni koriste u proklamiranju kako društvo skrbi o sportu.

Kolumna

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

En garde!

Prije nekoliko dana, kad su se u Državnom izbornom povjerenstvu iza Dragana Primorca na predaji potpisa nagruvali HDZ-ovci, predsjednik Zoran Milanović napisao je na društvenim mrežama status koji se sastojao od 1 rečenice: "Plenković predao potpise." Aludirao je time na činjenicu da iza Primorčeve kandidature zapravo u 99 posto stoji sam premijer Andrej Plenković, odnosno da je Primorac alibi-kandidat. U svom stilu, narugao se svojem protukandidatu, a i Plenkoviću. Reklo bi se, 2 u 1.

(Snimo Davor Kovačević / Željko Lukunić / Pixsell)

Kolumna

piše zlatko crnčec

SDP se boji prazne puške

SDP-u se valjda čini da se našao između dvije vatre. S jedne strane mogli bi ponijeti odgovornost zbog toga da je zemlja ostala bez Ustavnog suda usred predsjedničkih izbora. A s druge, otvorili bi im se politički bokovi jer praktički istovremeno sudjeluju i u pokušaju rušenja HDZ-ove Vlade i njenog premijera, a s tom strankom mimo ostatka oporbe dogovaraju se o tome kako Ustavni sud popuniti svojim ljudima.

Kolumna

Piše Tihana TOMIČIĆ

Božić dolazi, veseli su svi

Politička scena baš je postala predblagdanska ovih dana. Vlada umirovljenicima daje po 80 eura dodatka - to bi bilo, kakti, 600 starih kuna; predsjednički kandidati u sumanutoj utrci za potpisima i podrškom za sobom gradovima vuku cijele vašare podupiratelja i stranačkih mladeži; u Saboru je atmosfera uglavnom vesela i božićna iako se odlučuje o važnim pitanjima kao što je izbor nove ministrice zdravstva, opstanku Vlade i misijama NATO-a, a vrhunac predivne atmosfere je izbor deset sudaca Ustavnog suda oko kojih su se HDZ i SDP, glede i unatoč svemu, bez problema dogovorili. Zvončići, zvončići, zvone cijelu noć i pjevaju Ustavni sud je naš...

(Foto Davor Kovačević/Patrik Macek/Pixsell)

Kolumna

Piše zlatko crnčec

Oporba opet nije uspjela poentirati

Naravno da ova saborska rasprava o njegovom nepovjerenju neće dovesti do smjene Andreja Plenkovića. To je bilo jasno svima, i vladajućim i oporbenim zastupnicima još od dana kad je SDP najavio prikupljanje potpisa, a nakon uhićenja Vilija Beroša. Ovakve se inicijative nikada, osim u zaista rijetkim situacijama, i ne poduzimaju s namjerom da uspiju. Jer unaprijed je ionako jasno da uspjeti neće. Glavna je namjera njihovih inicijatora u tome da se kroz parlamentarnu raspravu, koja najčešće zna potrajati cijeli dan, ponekad i do sitnih sati sljedećeg dana, pokuša poslati politička poruka svojim i neodlučnim birači da su vladajući gadno zastranili.

(Snimio Vedran Karuza / Ivo Čagalj / Pixsell)

Kolumna

Piše Damir CUPAĆ

Tko prvi do DIP-a

Predsjednik Zoran Milanović broji zadnje dane u petogodišnjem mandatu na Pantovčaku. Kao da je jučer izabran za hrvatskog predsjednika. Pet godina je proletjelo u politički turbulentnoj Hrvatskoj koju je Milanović učinio još turbulentnijom. Nećemo se ni okrenuti, a stići će 29. prosinca 2024. godine kada će građani Hrvatske s biračkim pravom izaći na birališta kako bi odlučili je li aktualni predsjednik zaslužio još jedan mandat. Ili će, što je prema istraživanjima javnog mnijenja manje izvjesno, izabrati nekoga drugoga koji će zasjesti na predsjednički tron. Dok Milanović, takav kakav je, kaže da bi u političkom smislu novi mandat bio njegov posljednji politički ples, ima jedan čovjek koji bi sve dao da do toga plesa ne dođe. Ime mu je Andrej Plenković i obnaša dužnost premijera Republike Hrvatske. Može se kandidat HDZ-a Dragan Primorac truditi koliko god hoće, a u zadnje vrijeme njegov se trud intenzivirao, ali predsjednički izbori su u biti bitka između Milanovića i Plenkovića. Iako je još uvijek nejasno zbog čega HDZ nije istaknuo svog stranačkog kandidata, već se odlučio podržati Primorca, čini se da se HDZ-ova mašinerija zagrijala. To tvrdi i Primorac koji se pohvalio da je u rekordnom roku prikupio 100.000 potpisa. Time je valjda htio začepiti usta kritičarima koji ocjenjuju da mu je kampanja mlaka i da su mu izgledi u srazu s Milanovićem slabi.

(Snimili Dusko Jaramaz / Pixsell, Darko Jelinek)

Kolumna

Piše Tihana Tomičić

Naša šoping groznica pokreće gospodarstvo

Vjerojatno nema nikog od nas tko na crnom petku, »black fridayu«, nije kupio bar neku sitnicu, bilo u dućanu, bilo online. Može nas ta američka glupost vezana uz Dan zahvalnosti nervirati, možemo reći da nas se to ne tiče jer je to dan koji slave Amerikanci, a ne Europljani. Ali činjenica da popusti krajem studenoga koji u Hrvatskoj uz to još traju i desetak dana, a ne samo taj zadnji petak u novembru, dobro dođu kao uvod u prosinački šoping. Jer, to je tek početak - očekuje se da će samo u ovim danima krajem studenoga Hrvati potrošiti oko 150 milijuna eura, a to je za desetak milijuna više nego prošle godine, a onda tek slijedi stampedo jer kreće božićna groznica.

(Snimio Denis Lovrović / Sime Zelic / Pixsell)

Kolumna

Piše Milan Rakovac

Prosvjedujem nad silnim gomilama bezočnih laži protuslavenskih

Tršćanski Iljf i Petrov, Mariano Faraguna i Lino Carpinteri, već godinama zasmijavaju prijatelje »iznutra i izvana« serijom duhovitih knjiga u dijalektu istro-venetskome, a nama od silna smijeha znade i zastati štogod u grlu, jer obnavljajući obećano vrijeme austro-ugarsko u Istri, ta dvojica (inače, urednika blijedog humorističkog umetka u »Piccolu« (u kojem ne propuštaju priliku da nas svakoga božjeg ponedjeljka pecnu) vješto »dokazuju« posvemašnje italijanstvo ovdašnje. Le Maldobrie, Prima della Prima guerra, L’Austria era un Paese ordinato, Noi delle vecchie province, Povero nostro Franz, Serbidiola – pucam od smijeha čitajući te stranice, ježim se, prosvjedujem nad silnim gomilama bezočnih laži protuslavenskih.

Kolumna

PIŠE Robert Matteoni

Šjor Edi, čiklišti Nevio, Cvitko, Bruno, Kuća Loborika

Doktorica mi je rekla, Šjor Edi samo me slušajte i živjet ćete sto godina. Pogledam je, i kažem joj, šta će meni sto vaših, dajte vi meni mojih 90 godina!.

(Snimio Darko Jelinek / Patrik Macek / Pixsell)

Kolumna

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Ljudi smo, dogovorit ćemo se

U jeku izborne kampanje za predsjedničke izbore, idući tjedan ili najkasnije do 13. prosinca kad Sabor ide na pauzu, u parlamentu će biti izglasan novi saziv dijela Ustavnog suda. Dok se na javnoj fronti Zoran Milanović s jedne, i Dragan Primorac s druge strane uz podršku Andreja Plenkovića bore na »život i smrt«, istovremeno u tišini, u polumraku saborskih hodnika, dio SDP-a i dio HDZ-a dogovara konsenzus oko ustavnih sudaca. Naime, za to je potrebna dvotrećinska većina, a to je nemoguće ako se dvije najveće stranke ne usuglase.

Kolumna

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Biti gradonačelnik nije ležeran posao

Atomizacija SDP-a nikad nema kraja. Čak i kad se čini da se stranka pod vodstvom Siniše Hajdaša Dončića polako počinje oporavljati od pogubne politike Peđe Grbina, dogodi se - Rijeka.

Kolumna

Piše Zlatko Crnčec

EU opet ne zna što ga čeka

Ursula von der Leyen i njena druga Europska komisija dobili su jučer podršku više od pola zastupnika Europskog parlamenta. Ne puno više od pola. Ali opet preko toga.

Kolumna

piše zlatko crnčec

Nova ministrica za staro zdravstvo

Za postati ministrica zdravstva u ovom trenutku zaista treba hrabrost. Donedavni obnašatelj ove funkcije baš je izašao iz pritvora u kojem je završio prije desetak dana. Optužbe protiv njega prilično su gadne, a još je puno gori kontekst u kojem se sve to dogodilo. Posebno nakon što smo dobili uvid u prepisku glavnih organizatora od kojih su neki, da ne spominjemo sve što se priča po gradu, osuđeni za otmicu maloljetnika. A koji se, ne samo prema ministru zdravstva nego i prema ostalim liječnicima umiješanim u aferu, u svojim razgovorima odnose kao prema nekome tko je njihov osobni potrčko. Netko kojem će na kraju posla gurnuti tek par mrvica sa stola prepunog stotina tisuća eura. Da se ne spominje kako se odnose prema "Zrikavcu" koji je kao šef jednog regionalnog centra Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bio poveznica između organizatora i pripadnika hrvatske liječničke elite. Da ne spominjemo činjenicu da nitko unutar zdravstvenog sustava nije uočio činjenicu da je proizvodna cijena medicinske opreme koja se kupuje barem tri puta manja od one po kojoj je ona na kraju kupljena. A ako netko jest uočio, a nije napravio ništa, onda je situacija još i gora. Ovo su samo pikanterije iz ovog slučaja u kojem je iza rešetaka završio Vili Beroš, nekadašnji idol nacije koji je na parlamentarnim izborima u srpnju 2020. godina dobio više preferencijalnih glasova od premijera. Osim njegove, uništeno je još nekoliko vrhunskih liječničkih karijera. Iako će se odjeci ovog slučaja još dugo analizirati i biti prisutni u domaćoj javnosti, oni su za novu ministricu završena priča. Ovom će se aferom odsad baviti USKOK i pravosudni sustav, a ne Ministarstvo zdravstva. Mada će prva ministarska zadaća Irene Hrstić po naputku premijera Andreja Plenkovića ipak biti unutarnja revizija svih nabava medicinske opreme nalik onima zbog kojih je njen predšasnik završio iza brave.

(Snimio Vedran Karuza / Josip Regović / Pixsell)

Kolumna

Piše Damir CUPAĆ

Sindikati, citirajte Plenkovića!

Iako su premijer Andrej Plenković i njegova HDZ-om predvođena vladajuća koalicija uvjereni da je Hrvatska država blagostanja, to nije tako. Da nije tako, to zna svatko tko s prosječnom u boljem slučaju, s medijalnom plaćom u gorem slučaju ili s minimalcem što je tragedija, ode u bilo koju prodavaonicu i odluči potrošiti sto eura za osnovne prehrambene namirnice. Nekada je za 756 kuna bilo uputno uzeti veliku najlonsku vrećicu kako bi se speža odnijela doma, a danas za sto eura sve se može potrpati po džepovima. Plenkoviću i njegovim ministrima nikako nije jasno što sada opet hoće zaposleni u javnim i državnim službama. I zbog čega su nezadovoljni. Podsjeća Plenković da je njegova Vlada proračun za 2024. godinu, koja je izborna, planirala na način da se povećaju rashodi kako bi se umirili građani, a HDZ prošao što bolje na izborima. Plan je uspio i sada bi HDZ-ova izvršna vlast najradije da svi sindikati budu razumni i da ih ostave na miru da upravljaju državom. Jer njima, državnim upraviteljima po ministarstvima i u državnom predstavničkom tijelu, a posljedično izvršnoj vlasti na lokalnoj razini, zaista više nije loše. Nakon izbora mudro su podigli sebi plaće toliko da im je uputno odlaziti u kupovinu omanjim kamionom. Za razliku od onih koji opet kucaju na vrata kako bi kolektivno pregovarali i kojima su dosta džepovi za transport speže. Da je Vlada kojoj je na čelu Andrej Plenković odnijela bitku s inflacijom, bila bi drugačija priča. Ali nije i zato će kucanja na vrata biti sve učestalija jer je inflacija poništila sva povećanja plaća u javnom sektoru. To je istina i da je tako, zna svatko onaj koji živi od prosječne i medijalne ili minimalne plaće. Zna to i Plenković, ne treba u to sumnjati, ali da bi svoje znanje pretočio u konkretne odluke, valjat će sačekati neke nove parlamentarne izbore.

Kolumna

Piše Zlatko CRNČEC

Femicid će još dugo biti prisutan

Ove je godine ubijeno 16 žena, sedam više nego prošle, a ubojice su bili njihovi partneri. Usto, za nešto više od osam posto povećan je broj slučajeva obiteljskog nasilja u kojima su žrtve bile žene. Uglavnom, stvari idu na gore, a nikako ne na bolje. Zašto je tome tako? Za odgovor na to pitanje bila bi potrebna nekakva sveobuhvatna društvena, psihološka i ekonomska analiza. Odgovor tu nije i ne može biti jednoznačan. Naravno, neki su elementi slagalice prilično jasni. Patrijarhalno društvo, manjak sredstava kojima bi se ojačale nadležne institucije, ekonomske krize koje se pojavljuju svakih nekoliko godina, brz često i krajnje stresan život, neliječene psihičke poteškoće počinitelja koje nitko nikada nije detektirao.

Kolumna

Piše Milan Rakovac

La luna no xe sempre tonda

Oko željezničke i autobusne stanice motaju se naši lumpen-proleteri, šverceri, sitni lopovi. Vele, ne smiješ se popišati tamo u zahodu – počistit će te. »Zato« Cecovini hoće, valjda, »čisti grad«?

Kolumna

PIŠE Robert Matteoni

Protok vremena uvijek čini svoje

Od početka 1960-tih bili smo susjedi u Ribarskoj ulici. Nasuprot škvera gdje su, kroz vrijeme, i moji stari i brat, te on zarađivali za kruh. Vrijeme tada, i poslije, u kojem se kovala realnost, sve nas Uljanik hrani. Anton Percan je stariji, u tom razdoblju već gajio strast za nogomet. I znao je priču o Sergiju Vidosu. Velikom talentu, koji je među ostalim igrao s Aldom Drosinom, Karlom Černjulom, Eliom Premateom, ali je zbog zdravstvenih problema morao mlad prekinuti karijeru. Vidos je radni vijek imao, da, u Uljaniku. Konstrukcijsko-tehnički ured na Otoku, ili kako bi naši stari kazivali, Škojo livi. Percan, koji će kasnije diplomirati arhitekturu i prvo je radio u Zagrebu i Rijeci, da bi se vratio i 1982. zaposlio, da, u Uljaniku, igrao je još od vremena tada turobne Ribarske ulice. Junior Istre i Uljanika te Ližnjana. Dok je studirao u Zagrebu bio je član Ina Naftaplina, a po povratku Valbandona, Medulina i (rodnog) Raklja. Sve vrijeme bio je Uljanikov projektant brodskih nastambi. Valjda 60 od svojih 70 godina pratio je i kao kibic nogometnu Pulu. I kako to on kaže, to je značilo pratiti život i društvo grada, njegove mijene kroz protok vremena.