Visoki kazneni sud preinačio presudu
Vodnjancu Ivanu Gardlu povećana kazna za prometnu nesreću na Premanturskoj cesti u kojoj je poginula mlada Puljanka
Nesreću u kojoj je poginula 23-godišnja L. L. iz Pule, a osim vozača još je jedan mladić teško stradao, Gardlo je, vozeći pod utjecajem alkohola, skrivio 19. ožujka 2017. godine na Premanturskoj cesti
(Foto: Arhiva Glasa Istre)
Visoki kazneni sud RH povećao je kaznu 28-godišnjem Ivanu Gardlu iz Vodnjana koji je 19. ožujka 2017. godine na Premanturskoj cesti skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginula 23-godišnja L. L. iz Pule, a osim vozača još je jedna osoba, 26-godišnji mladić, u toj nesreći teško ozlijeđena. Nakon što je na Županijskom sudu u Puli nepravomoćno bio osuđen na dvije godine zatvora, Visoki kazneni sud je uvažio žalbu Županijskog državnog odvjetnika i Gardlu povećao kaznu na tri godine. Na nepravomoćnu presudu žalio se i okrivljeni Gardlo, no Visoki kazneni sud njegovu je žalbu odbio kao neosnovanu.
Pulska policija je nakon nesreće izvijestila da je do nesreće došlo kada je tada 23-godišnji Ivan Gardlo, upravljajući automobilom Fiat Punto pulske registracije iz smjera Banjola prema Premanturi, na izlasku iz zavoja, zbog neprilagođene brzine izgubio nadzor nad automobilom, prešao na suprotnu stranu kolnika, a potom i na zemljanu površinu, gdje je udario u prometni znak te u stablo.
Putnica, tada 23-godišnja L. L., smrtno je stradala na mjestu događaja, dok su vozač i putnik, tada 21-godišnjak iz Zagreba, zbog teških ozljeda hospitalizirani u OB Pula. Četvrti putnik, tada 27-godišnji državljanin BiH, nije ozlijeđen.
Činjenično stanje pravilno utvrđeno
Gardlo je u žalbi između ostalog naveo da mu je time što u postupku nije izveden niti jedan dokaz obrane, pa stoga obrani nije dana mogućnost da putem osobe koja ima stručno znanje preispita nalaz i mišljenje vještaka toksikologa Stjepana Brzice, povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naglasio je da vještak toksikolog Brzica nije uzeo u obzir činjenicu da je optuženik nakon prometne nesreće pao u komu te zadobio difuznu ozljedu mozga, a koja je po njegovom mišljenju mogla izmijeniti točnost rezultata računanja koncentracije alkohola u krvi u trenutku nesreće.
Visoki kazneni sud, međutim, ističe da je vještak toksikolog nakon izrade pisanog nalaza i mišljenja bio pozvan na raspravu na kojoj su mu stranke postavljale pitanja, pa je tako i obrana imala mogućnost postavljanjem pitanja razjasniti taj nalaz i mišljenje. "Uvidom raspravni zapisnik od 9. lipnja 2021. utvrđeno je da je vještak Stjepan Brzica odgovarao na pitanja obrane, a ta pitanja odnosila su se upravo na ono što optuženik sada u žalbi ponavlja. Dakle, optuženiku i njegovom branitelju na raspravi je pružena mogućnost da preispitaju nalaz i mišljenje. Za naglasiti je da je time ostvareno pravo stranke da ispita određeni dokaz, pa se ne može govoriti o povredi prava na pravično suđenje", navodi Visoki kazneni sud.
Najvećim dijelom optuženi Gardlo je osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu smatra da je u ovom predmetu bilo krucijalno utvrditi kojom brzinom je bilo moguće savladati zavoj na kojem je došlo do nesreće, a što povezuje s podatkom da je na optuženikovom vozilu neposredno prije nesreće bila zamijenjena jedna guma. Međutim, drugostupanjski sud je ustvrdio da je Županijski sud u Puli proveo sve potrebne dokaze, koje je potom, kao i obranu optuženika, detaljno i savjesno analizirao i kritički ocijenio, i to pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, pa se zaključcima do kojih je na takav logički neupitan način došao nema što prigovoriti.
Gardlo je u žabi pokušao osporiti i dio nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Saše Monasa, koji je naveo da je zavoj bilo moguće savladati kod svih brzina do 120 km/sat. Međutim, Visoki kazneni sud je naglašava da "optuženi gubi iz vida da je prema činjeničnom opisu inkriminacije proglašen krivim da je prometnu nesreću prouzročio ne zbog neadekvatne brzine, budući da je utvrđeno da se prilikom izlijetanja vozila s kolnika kretao brzinom od 67,3 km/h, a prije toga 72,7 km/h, nego zbog toga što se nije vozilom kretao sredinom obilježene prometne trake". Stoga je Visoki kazneni sud istaknuo da je "prometni vještak zaključio da tehničkim putem na temelju poznatih pokazatelja nije moguće utvrditi uzrok gubitka nadzora nad vozilom. Ima li se na umu taj ničim osporen zaključak prometnog vještaka, opravdano je sud prvog stupnja zaključio da je optuženikova vožnja u izravnoj povezanosti s utvrđenom koncentracijom alkohola u krvi tempore criminis (1,34 g/kg), koja ga je činila apsolutno nesposobnim za sigurnu vožnju".
Olakotne i otegotne okolnosti
Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud nedovoljno ocijenio pravilno utvrđene otegotne okolnosti, kao i da utvrđene olakotne okolnosti ne opravdavaju primjenu instituta sudskog ublažavanja kazne. Prvostupanjski sud je olakotnim cijenio raniju kaznenu neosuđivanost optuženog, njegovu mlađu životnu dob, izraženo žaljenje, uvodno izjašnjenje da ne osporava odlučne činjenice, osim je što smatrao da alkohol nije uzrok prometne nesreće, iskreno držanje pred sudom, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, činjenicu da je zaposlen i da je u prometnoj nesreći i sam teško tjelesno stradao, dok je otegotnim vrednovao njegovu raniju prekršajnu kažnjavanost i podatak da je u prometnoj nesreći još jedna osoba teško tjelesno ozlijeđena.
Drugostupanjski sud je zaključio da je Županijski sud u Puli neopravdano olakotnim cijenio optuženikovo uvodno izjašnjenje da ne osporava odlučne činjenice, jer je osporavanjem uzročne povezanosti alkohola i nastanka nesreće optuženik ustvari negirao počinjenje kaznenog djela i svoju odgovornost, pa nema govora o tome da je priznao odlučne činjenice. "Dapače, uslijed izjašnjavanja optuženika bilo je potrebno provesti i prometno i tehničko i toksikološko vještačenje, pa nema govora o tome da je pridonio skraćenju postupka", smatra drugostupanjski sud.
"Također nije prihvatljivo olakotnim vrednovati iskreno držanje pred sudom jer se radi o frazi koja nema sadržaja, budući da prvostupanjski sud nije konkretizirao u čemu se sastoji iskrenost optuženika, smatra Visoki kazneni sud. Značaj podatka o optuženikovoj ranijoj kaznenoj neosuđivanosti u priličnoj je mjeri relativiziran kad se ima na umu njegova životna dob (tempore criminis bio je star svega 23 godine), a protek vremena od počinjenja djela nije toliki da bi se značajno trebao odraziti na kaznu. Stoga činjenica da je optuženik i sam teško tjelesno ozlijeđen u prometnoj nesreći, njegova mlađa životna dob i izraženo žaljenje u ukupnosti, a kraj ispravno konstatiranih otegotnih okolnosti, pri čemu se ranija prekršajna osuđivanost odnosi na četiri prekršaja počinjena u razdoblju od dvije godine iz oblasti Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa nije zanemariva u kontekstu počinjenog kaznenog djela, nisu takve prirode da bi se tretirale kao naročito olakotne okolnosti, koje bi opravdavale sudsko ublažavanje kazne ispod zakonom zapriječenom minimuma za to kazneno djelo", zaključuje se u presudi Visokog kaznenog suda.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
