HOROR U GALIŽANI: Susjedi čuli vrisak kojeg će pamtiti dok su živi. Kolegica ubijene opisuje kako ju je suprug ubojica čekao ispred Mlinara u Fažani

Krim policija u kobnoj kući u Galižani (snimio D. ŠTIFANIĆ)

Najbliži susjedi za ženu ubijenu u Galižani, gdje je stradala od ruku supruga, imaju samo riječi hvale.

- Ovo je katastrofa. Velika tragedija, jako velika. Godinama žive tu, ne znam jesu li doselili za vrijeme rata ili nakon rata, ali znam da su jako dugo u Galižani. Ne znam jesu li se razveli, ali on je već neko vrijeme živio u konobi, žena u prizemlju kuće, a kćer im je s obitelji gore na katu. Imaju i sina koji živi u Njemačkoj. Znali smo da je on problematičan kad popije, još je i šećeraš na inzulinu, i njega bi neki bijes obuzeo kad se napije, počeo bi vikat’ svašta, ali najčešće je prijetio da će sebe ubit’. Ovo što se sada događalo, događalo se i prije, i nije mi jasno kakvi su to stručnjaci, kakvi su psihijatri koji su procijenili da se njega može pustit’ kući. Ljetos je, čini mi se, bio na liječenju, nije ga bilo jedno mjesec dana, pa su ga opet pustili. I neko vrijeme je bilo sve u redu, i jutros isto tako, nekud je izlazio i sve je bilo normalno, lijepo je pozdravio u prolazu, sjeo u auto i otišao. Ne znam koji mu je Bog bio da je tako nešto napravio. Prestrašno. To je sve alkohol kriv. Jer kad je bio trijezan, bio je duša od čovjeka, rekao nam jedan od susjeda, još uvijek u potpunoj nevjerici zureći u susjednu kuću.

Te večeri oni, kažu, nisu čuli nikakvu svađu, viku ili halabuku, i nisu bili svjesni da se išta događa sve dok nije došla policija a zatim i Hitna pomoć. No, drugi su susjedi, nažalost, čuli nešto što, sami kažu, neće zaboraviti dok su živi.

- Užas. Užas. Sjedim u kući i odjednom čujem takav vrisak… Tako nešto u životu nisam čuo i mislim da ću to, nažalost, pamtiti dok sam živ. Kad sam vidio da je došla policija, znao sam da je nešto gadno i onda sam shvatio da je to kćer vrisnula kad je… strašno. Skamenilo me. On je bio bolestan čovjek koji je puno pio, a imao je šećernu bolest. Šećer, alkohol i stres ne idu zajedno. Žena je imala puno problema s njim, ali inače kao susjed je bio miran i dobar. Već me zvalo pola Galižane jer ne mogu vjerovati da je on to napravio. Kad je popio znao je prijetiti da će se ubiti, pa da će dići ruku i na nju, ali uvijek misliš da to govori u stanju pijanstva i da neće. Policija je zbog njegovog pijanstva i prijetnji dolazila više puta i odveli bi ga, ali bi se brzo vratio kući. Znao sam mu više puta govoriti da prestane piti i da ne dolazi kod mene na "još samo dec" jer ne želim slušati njegove gluposti kad se napije, kazao je susjed.

Kako doznajemo, par je u Galižanu doselio iz Bjelovara, a nakon dugogodišnjeg podstanarstva podigli su kredit i sagradili si lijepu obiteljsku kuću u Fažanskoj ulici. On je bio u mirovini, a ona je dugo godina radila u tvornici Benetton, da bi početkom ove godine našla posao u prodavaonici Mlinar u Fažani.

- Još uvijek ne mogu vjerovati da naše divne kolegice nema. Uvijek je bila vedra i nasmijana, uredna i redovna, radišna, nikad nije izostala s posla i nikad nismo ni znale da ima problema s mužem, sve do ovog ljeta kad je završio na psihijatriji. Tada se baš dogodila jedna jako potresna situacija kada je već imao nož u ruci i prijetio da će ubiti sebe ili nju, i tek tada se ona malo otvorila. Znam da je pokušavala potražiti pomoć i naći neko rješenje. Stvarno mislim da je sustav tu zakazao. Ona ovdje nije imala obitelji kod koje bi se mogla skloniti, jer nije bila odavde. Na kraju krajeva, ona je digla kredit za tu kuću i plaćala ga. Zašto bi onda ona bježala i išla u Sigurnu kuću, umjesto da se nasilnika udalji? Zašto ga nisu odveli na liječenje kad je policija već toliko puta intervenirala i znali su kakav je? A ti kao pojedinac se ne možeš previše ni petljati u takve stvari. Kako da uopće pomogneš u takvoj situaciji? Znam da joj nije bilo lako s njim, dosta ju je vrijeđao i psihički maltretirao, ali vjerujte mi, pitajte mušterije, svi su je obožavali, nikad na njoj nisi mogao vidjeti da ima takve probleme. Grozno je to, i kćer joj znam, i stalno mislim na nju i na tu dječicu koja su ostala bez divne bake. Velik je to gubitak za sve nas, završila je u suzama kolegica preminule.

Prisjetila se i kako supruga ubijene nikad nisu viđale, jer nikad nije dolazio na njeno radno mjesto sve do ovog ljeta. Tada je, kaže, odjednom počeo dolaziti ispred prodavaonice. Samo bi stajao na cesti i zurio u suprugu, što im je svima stvaralo nelagodu. Kad je u subotu na portalima vidjela prvu vijest o tragediji u Galižani, prošla ju je jeza. Dohvatila je telefon da pokuša stupiti u kontakt s kolegicom. Naravno, na pozive nitko nije odgovarao, a onda je krenula zvati zajedničke prijatelje, sve dok nije došla do osobe koja joj je potvrdila najcrnje slutnje: njene prijateljice više nema.

I policija nam je potvrdila navode susjeda da je zbog incidenata 60-godišnjaka nekoliko puta intervenirala u Fažanskoj ulici, no tvrde da to nije bilo toliko učestalo, već se to događalo možda dva, tri puta kroz nekoliko godina. Zadnje postupanje u ovoj obitelji policija je imala lani kad je sada ubijena 54-godišnjakinja prvi put prijavila prijetnje zbog kojih se osjetila ugroženom. Policija je tada uhitila 60-godišnjaka, a nakon što je završio u policijskom pritvoru, slučaj je prešao u nadležnost državnog odvjetništva. No, u rujnu ove godine on je opet u alkoholiziranom stanju prijetio da će sebi nauditi, te je intervencijom supruge odveden na psihijatrijsko liječenje i policija nije postupala u tom slučaju, doznajemo neslužbeno.

Čini se da je u slučaju iz kolovoza prošle godine dobio mjere opreza u smislu zabrane približavanja supruzi, te se morao udaljiti iz kuće. To potvrđuje riječi susjeda da je već neko vrijeme živio u konobi uz obiteljsku kuću, dok je supruga živjela u prizemlju kuće.