Kao prvo, nema ni trunke istine u tome da je moj otac bio umiješan u sukob, a kao drugo, ja sam vlasnik tri dućana u Rovinju, a ne pedeset kao što mi se imputira, kaže Hamdija
"Zbog čega ubojstvo u Puli nije izazvalo ovakvu medijsku pozornost?", pita nas Hamdija Seferović, jedan od sudionika masovne tučnjave koja se dogodila u Rovinju minulog vikenda, inače poznat u cijeloj zemlji kao pobjednik hrvatskog Big Brothera.
U početku je odbio razgovor. Kaže da na svaku svoju rečenicu na društvenim mrežama dobiva brojne negativne i anonimne komentare. Ali na koncu je ipak pristao i započeo razgovor pitanjem, odnosno tvrdnjom da tučnjava u Rovinju ima veći publicitet nego ubojstvo u Puli.
- Ne želim, odnosno mislim da nema smisla davati bilo kakvu izjavu jer se nitko neće osvrnuti na činjenice. Uvjeren sam da su vinovnici tučnjave u fokusu javnosti samo zato što su Romi. Jer da nije tako, ovo bi samo bila jedna u nizu tučnjava koje se svugdje i stalno događaju. U prilog tome govori i ova medijska prašina koja se digla, a koja je, priznali to ili ne, više odjeknula u javnosti od ostavke ministra Marića, odnosno ako već hoćete, i današnjeg ubojstva jednog čovjeka u Puli, kaže nam Hamdija.
Zaboravni mediji
Hamdija Seferović tvrdi da se na mjestu događaja zatekao slučajno i da je, vidjevši da razgovor ide u krivom smjeru, odnosno prema tučnjavi - upravo on bio taj koji je nastojao spriječiti fizički obračun razdvajao je ljude. Smatra da su mediji na tu činjenicu jednostavno zaboravili…
- Zašto bilo što objašnjavati kad su ljudi već stekli svoje mišljenje o meni i o Romima. Kao nacionalna manjina, Romi i kad prdnu za ostale imaju veći smrad od bilo koga drugoga, kaže Hamdija, kojeg smo pitali ako je istina da se na mjestu događaja, u Ulici Carera, našao zato što je jedan od aktera bio njegov otac. Drugim riječima, zanimalo nas je jesu li upravo Hamdija i njegova obitelj ti koji dominiraju trgovinama u centru Rovinja.
- Kao prvo, nema ni trunke istine u tome da je moj otac bio umiješan u sukob, a kao drugo, ja sam vlasnik tri dućana u Rovinju, a ne pedeset kao što mi se imputira. Nadalje, zbog toga što sam pripadnik nacionalne manjine ne mogu i neću da budem kriv za pogreške drugih ljudi. Imam svoje ime i prezime i snosit ću odgovornost za ono što sam uradim, a ne za ono što netko drugi napravi u moje ime, ili u ime moje nacionalnosti. Ponavljam, ja sam samo želio zaustaviti sukob između ljudi koje poznajem, kao što bih postupio i u svakoj drugoj situaciji gdje se ljudi prepiru i tuku, neovisno kojim jezikom govore ili koje su nacionalnosti, ističe Hamdija.
Prodao svoj romobil
Kažemo mu da je on otvorio jednu od prvih trgovina tekstilne robe u Rovinju, nakon čega su počeli nicati objekti s istom ili sličnom ponudom. U Rovinju se priča da je Hamdija taj koji je ostalim trgovcima otvorio put.
- Priča se svašta. Ja sam u Rovinju 12 godina i vodim tri dućana. Konkretno, jedan je na kćerino ime, a druga dva na suprugu i mene. Što se tiče rodbine, slažem se da smo umreženi, ali zato što imam rodbinu ne znači da sam odgovoran za ponašanje druge osobe, ističe Hamdija, pitajući bi li odista bio dobar poslovni potez, i to bilo kojeg trgovca, otvarati drugima put nauštrb svog biznisa i tako si stvarati konkurenciju.
Zanimalo nas je i koje je njegovo mišljenje o problemu prekomjernog broja sličnih trgovina u Careri, odnosno nekulturnog ponašanja pojedinih trgovaca koji turiste vuku za rukav, sjede ispred dućana, dovikuju se, voze skutere, igraju nogomet… Jednom riječju, pretvaraju Careru u obiteljsko dvorište i Vašar.
- Kao prvo, nisu samo Romi ti koji sjede ispred svojih radnji. To rade gotovo svi. Ljudi trebaju izaći na zrak. Neki vole popušiti cigaretu, drugi protegnuti noge. Buka, galama i dovikivanje rezultat su činjenice što se više trgovina nalazi jedna do druge, ili slikovitim rječnikom, na 40 metara ima osam radnji, a u svakoj po dva zaposlenika i evo meteža. Dovoljno je, naime, da svaki zaposlenik kaže "dobar dan" mušteriji i evo galame. Govorite o električnim romobilima u Careri? Pa, prvi sam ga imao i u roku od sedam dana prodao jer sam se želio pridržavati pravila Grada i zabrane voženje u istoj ulici, objašnjava Hamdija Seferović, ponavljajući da nisu svi isti.