Pixabay
Na vašu e-mail adresu stigla je poruka da ste sretni dobitnik lutrije iz inozemstva i nasljedstva - brisanje takvih poruka najbolji je način zaštite kod te vrste prevara, piše Novi list.
Vijest o iznenadnom nasljedstvu iz Nigerije toliko je stara da je već ušla u legendu, međutim, naivaca ima i danas. Nedavno je stanovnik na jednom od naših otoka tek nakon što je uplatio nekoliko desetaka tisuća kuna, shvatio da je žrtva prevare. Radi se o 29-godišnjaku koji je putem aplikacije na svom mobilnom telefonu primio poruku o nasljedstvu, poslanu od navodnog direktora banke iz inozemstva.
Potom je u nekoliko navrata dobio poruke o iznosima koje treba uplatiti da bi to nasljedstvo dobio, što je i učinio. Shvativši da je postao žrtvom prevare, isto je prijavio policiji. Kako bi smanjila mogućnost počinjenja ovakvih vrsta prevara, nastanka materijalne štete te drugih neželjenih posljedica, primjerice krađe osobnih podataka i slično, policija ponovo upozorava da se ne odgovara na SMS poruke s nepoznatih brojeva ili poslane s nepoznatih ili sumnjivih adresa e-pošte.
Obrazac prevare je već standardan, ali osim nasljedstva, tu je i iznenadni lutrijski dobitak. Na vašu e-mail adresu stigla je poruka da ste sretni dobitnik neke lutrije iz inozemstva koju nikada niste igrali. Uz sretnu vijest, iz lutrije vas zamole da pošaljete svoje osobne podatke, odnosno kopiju putovnice ili vozačke dozvole, adresu, broj telefona, te broj računa kako bi vam mogli uplatiti dobitak. Ako »sretni dobitnik« pošalje podatke, ponovno dobiva poruku, a ovaj put mu se sugerira da se javi nekoj od europskih komisija za dobitke od igara na sreću, vezano uz, naravno, odobrenje za isplatu dobitka.
»Sretni dobitnik« je i taj put zamoljen poslati osobne podatke, jednake onima koje je već poslao lutriji kod koje je ostvaren dobitak. Nakon što »dobitnik« još jednom pošalje tražene podatke, željno iščekujući svoj dobitak, tzv. komisija traži plaćanje naknade, nakon čega će konačno isplatiti dobitak.
Dogodi li se da »dobitnik« plati traženu naknadu, prevaranti su obavili svoj dio posla jer se prevara u tome i sastoji. Nakon što »dobitnik« pošalje određenu svotu novca, svaki kontakt s druge strane prestaje jer su uspjeli u svojoj namjeri, odnosno navukli su naivca da im plati određenu svotu. Najbolja zaštita je ne nasjedati na takve poruke, a ako se ipak dogodi da pošaljete podatke, tu stanite jer je najvažnije ne slati novac za tzv. naknadu.
Još dok nije postojao internet, stizala su i pisma o iznenadnom nasljedstvu - iz Nigerije. Internet je u potpunosti smanjio troškove prevarantima i u isto vrijeme im povećao bazu mogućih naivaca, koristeći e-mail adrese. No s vremenom »iznenadno nasljedstvo« se pretvorilo u »izvrsnu poslovnu ponudu« jer imati nekog nepoznatog rođaka u Nigeriji, i to još bogatog, već je na prvi trenutak sumnjivo, a može se i provjeriti i kod rodbine.
Kada je riječ o odličnoj »poslovnoj ponudi«, mnogi to zataje od bližnjih, bojeći se da će ih rođaci i prijatelji pitati da im posude ili daruju novac kada »realiziraju posao«. Obrazac prevare sastoji se u tome da »navodni« razni sadašnji ili bivši dužnosnici afričkih zemalja traže pomoć pri transferu novčanih sredstava, obavezno značajnijih milijunskih dolarskih iznosa koji su ostali na njihovim računima kada su ih otjerali s vlasti ili iz zemlje.
Naivce pokušavaju privući primamljivom naknadom do trećine iznosa s njihovog računa u trenutku kada novac »sjedne« na račun naivca. »Ugledni« afrički dužnosnici do imena potencijalnih žrtava dolaze iz raznih izvora, odnosno medija, poslovnih časopisa, internetski stranica i slično. Usredotočuju se na pojedince, a ne na tvrtke, jer na taj način izbjegavaju složenije procedure pri ugovaranju mogućeg posla. Pisama, odnosno e-poruka je uvijek više, u prvom se traži pomoć i osobni podaci te podaci o banci i bankovnom računu, a u ostalima se dogovaraju detalji samog transfera.
Osobi koja nasjedne na takvu vrstu suradnje nudi se određeni postotak milijunskog iznosa, kao naknada za obavljanje usluge transfera novca. No, transfera novca ustvari nema, a žrtve se navuku da u ime taksi ili sličnih davanja plaćaju znatne iznose ne bi li se, kao, olakšalo isplaćivanje spomenute naknade. Prevarant predloži da doputuje u zemlju naivca kako bi dogovorili detalje. S obzirom na to da mu je račun blokiran i nema dovoljno novca za taj put i dodatne troškove, logičan slijed događaja jest da naivnog »poslovnog partnera« zamoli i za pomoć u vezi tih »sitnih troškova«.
Ako naivac, željno iščekujući dobivanje naknade, pošalje novac za, recimo, avionsku kartu i vizu, »poslovni čovjek iz Afrike« više mu se neće javiti jer je dobio upravo ono što je od samog početka bio i plan prevare.
Neodgovaranje i brisanje takvih »iznenadnih poruka« najbolji je način zaštite i kod ove vrste prevara. U slučajevima kada osoba pošalje svoje podatke, najčešće se događa da je nakon nekog vremena počinju mučiti sumnje je li to legalno, hoće li joj netko zloupotrebljavati račun ili krivotvoriti podatke. Opasnosti takve vrste postoje, no realno su vrlo male, budući je puno jednostavnije navući »dobitnika«, »nasljednika« ili »poslovnog partnera«da nešto plati, nego se mučiti krivotvorenjem podataka, i to na temelju fotokopiranih dokumenata.
Ipak treba biti uvijek oprezan. Temeljem podataka koje osoba dostavi, kao što su dokumenti s osobnim podacima, adresom stanovanja i radnog mjesta, te informacije o užoj obitelji, mogu se krivotvoriti dokumenti i na taj način »ukrasti identitet«. Zato je najbolje već u samom startu izbrisati takve poruke i na taj način smanjiti takve oblike prevare.