Ivan Radešić, trener medulinskih bacača, našao put do uspjeha: U radu se više baziramo na tehnici, manje na snazi

(AK Medulin)

Kraljica sportova atletika specifična je po mnogo čemu, između ostaloga i po tome što objedinjava više grupa sportaša. Tu su trkači, sprinteri, srednjeprugaši i dugoprugaši, pa skakači i na koncu bacači. Upravo su bacaći u istarskoj atletici najmanje zastupljeni, trenira ih jedino Ivan Radešić u AK Medulin, i to s velikim uspjehom. Iako nije lako naći i potom nagovoriti dječaka ili djevojčicu da se posveti bacačkim disciplinama.

- To je u današnje vrijeme jako teško. Bio sam dijete sa sela, vidjeli su da sam malo jači od drugih pa su rekli probaj bacati. Sad toga više nema. Čak su ovi iz grada sad jači jer idu u teretanu. Na selu više nema fizičkih radova koje smo radili nekad. Nije problem niti pridobiti dijete, veći je problem pridobiti roditelje. Oni su ti koji imaju obaveze, moraju dijete voziti na trening - pojašnjava trener medulinskih bacača, koji primarno radi s paraatletičarima, odnosno osobama s invaliditetom. - Problem je i što djeca više idu u ekipne sportove, pogotovo u nogomet i teško ih je privući u atletiku. Srećom, ja sam i atletski sudac pa talente pronalazim na školskim natjecanjima, ili čak u vrtićkoj dobi jer imaju dječje olimpijade. Opet, ako prerano krenu u atletiku, ili bilo koji sport, a ne mogu se natjecati, djeca se brzo zasite. Treba odabrati dob da mogu ići na natjecanja i da mogu pokazati rad i da ih to motivira.

Radešić trenutno u Medulinu trenira sedmero bacača.

Prijateljska osnova

- To je idealna brojka jer možemo svi stati u kombi i ići na natjecanja. Sad želim postići nešto s ovom sedmorkom, a kad oni otiđu okrenut ću se novima. Kod nas je problem što većina njih nakon završetka srednje škole ide na studij u Zagreb ili Rijeku. Tako sad idu Rafael Ivančić i Nea u Zagreb i tamo će trenirati. Prije par godina je otišao Mateo Bakša u Zagreb, Luka Jurić je prošle godine otišao u Rijeku. Znam da će za godinu, dvije i ovi sadašnji ići dalje, pa ćemo tražiti nove. Samo želim naći nekoga tko ima mota, kome kugla "leži" u ruci.

Medulinski bacači

Radešićeva skupina ove je sezone ostvarila odlične rezultate na državnim prvenstvima.

- U klubu su sad Kai Radolović, Argeo Percan, Tian Radešić, Valentina Rakić, Petra Balde, Matea Macuka i Ivana Macuka. Najbolje rezultate je ostvario Kai koji je nedavno nastupio na Olimpijskim igrama mladih u Skopju gdje je tjedan dana bio s reprezentacijom i popravio osobni rekord u disku. Onda dolazi Percan, koji baca disk na treningu preko 50 metara i kuglu preko 14. Ivana i Tian u kladivu bacaju preko 40 metara na treningu. Argeo, Tian i Ivana bi trebali na kadetskom kupu biti prvi ili drugi u svojim discplinama. Potom su tu Petra i Valentina koje bacaju 30, 40 metara u kladivu, a Matea preko 35 u disku.

Trener medulinskih bacača specifičan je i po načinu rada. Kad se spomenu bacači, prva je pomisao da oni "spavaju" u teretani.

- U radu se više baziram na tehnici, manje na snazi. Ne forsiram teretanu dok ne navrše 19, 20 godina. Nije loše ići u teretanu, ali čisto da rade na sebi, a ne snagu. Mislim da to nije dobro za mlađu dob. Općenito radim na svoj način. Nisam od onih striktnih školskih trenera, više s njima radim na prijateljskoj osnovi i vidim da to funkcionira po rezultatima. Rad s djecom se promijenio, nije kao nekad. Nekad si morao doći na trening i raditi bez priče. Danas morate sportaše držati kao malo vode na dlanu. Ne smijete ružno s njima, druga su vremena. Sad je to na prijateljskoj bazi. Zajedno se dogovaramo, nisi samo trener već i psiholog. Niti njima nije svaki dan isti, moraš ih nekad pustiti da se zabave. Moraš se prilagoditi situaciji i vremenu.

Velika konkurencija

Bacači su uvijek u zapečku, smatralo se da je njima lako osvojiti medalju jer ih bude četiri, pet u konkurenciji. Više nije tako.

- Sad ih bude dosta, čim ima više od osam bacača, to je druga priča.Treba se prvo potruditi da u prve tri serije uđete među osam, kako bi imali još tri bacanja. Znalo se dogoditi da je Kai bio prvi u državi po rezultatima, ali krene prva serija i baci u mrežu. Druga, prestup. E sad, što u trećoj seriji? Idemo bacati iz mjesta jer znamo da može. I događalo se da iz mjesta baci pobjednički hitac. Konkurencija je sve veća, Agram se ozbiljno bavi bacanjima, tu su i Dinamo, Split, Zadar, Čakovec, Osijek te Rijeka koja ima posebnog trenera bacača.

U ostalim istarskim klubovima nema bacača.

- Nema, tek u Poreču Luka Košeto baca koplje i među prva tri je u državi - rekao je Radešić, osvrnuvši se malo i na uvjete. - U sezoni možemo bacati u Medulinu, možemo i zimi, ali u 16 sati je već mrak. Tako da zimi treniramo na stadionu na Verudi, ali kuglu, katkad koplje i disk, koji ne rade štetu na travnjaku, kladivo ne smijemo jer bi uništilo teren.