145 GODINA PROFESIONALNOG VATROGASTVA U PULI
Ivica Rojnić: Ovo nije klasično zanimanje, to je poziv. Prije svega treba željeti pomoći nekome, a nerijetko staviti sebe i obitelj u drugi plan
Zna se dogoditi da netko zaluta u vatrogastvo, ali to ne traje dugo. Ima nas raznolikih, šarolikih, ali čini mi se da nam je to i prednost jer se nadopunjujemo u znanju i vještinama. Postoje fizičke i psihološke predispozicije, a ostalo je u srcu. Ljudi su to koji vole pomagati, kaže Ivica Rojnić, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Pula
Nova autoplatforma, najskuplja u Hrvatskoj, s kranom od 45 metara za spašavanje i gašenje na visinama (Snimio Milivoj Mijošek)
Pula, osim kontinuiteta vatrogastva, ima i njegovu pravu tradiciju. Čak 145 godina profesionalno je vatrogastvo prisutno u našem gradu, a povijest nas uči da je vizija ovog segmenta javnog djelovanja u službi građana i njihove imovine, visoke standarde postavila već davnih dana, dok se učinkovitost na terenu današnjih vatrogasaca, ponosno na njih nadovezuje. Ivica Rojnić, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Pula proveo nas je pričom, starim fotografijama, kao i samim prostorom, drugim domom pulskih vatrogasaca, ali i poviješću, sadašnjošću i budućnošću vatrogastva u Puli na drugoj lokaciji jer se o preseljenju već dugo priča.
Kao obitelj
- Ovo nije klasično zanimanje, ovo je poziv. Ako se netko misli ovime baviti isključivo kao djelatnošću, poslom, taj nije za vatrogastvo. Prije svega treba imati želje pomoći nekome, a nerijetko staviti sebe i obitelj u drugi plan. Zna se dogoditi da netko "zaluta" u vatrogastvo, ali to ne traje dugo. Nas ima raznolikih, šarolikih, ali čini mi se da nam je to i prednost jer se nadopunjujemo u znanju i vještinama. Postoje nekakve fizičke i psihološke predispozicije, a ostalo je u srcu. Ljudi su to koji vole pomagati, a neke od takvih pronaći ćemo, recimo, u Crvenom križu. Oni koji završe u vatrogascima možda imaju manje izražen strah od nekih opasnih situacija, recimo visine, pa je logičnije da će to i izabrati, opisuje nam zapovjednik profil prosječnog vatrogasca. Na našu opasku o dozi avanturizma s osmijehom govori da zasigurno, u racionalnoj dozi, ima i toga.
- U jednoj mjeri je to dobro, u drugoj nije, dok previše avanturizma sigurno nije dobro. Ako ne možeš pomoći sebi, nećeš moći pomoći drugome, što i jest srž samog vatrogastva, veli Rojnić. Otkriva da najveći žal vatrogasac osjeti kad zna da ne može riješiti svaki problem. "Nešto što se već dogodilo ne možemo vratiti i popraviti, možemo samo spriječiti daljnju štetu i s time se moramo nositi", kaže i dodaje da je po tom pitanju profesionalnim vatrogascima ipak nešto lakše nego dobrovoljcima.
- Mi smo ovdje jedna obitelj, ovdje provodimo dobar dio svog života, možda i trećinu. Ljudi jedu, spavaju i žive zajedno jer su smjene po 12 sati. Nakon nekih teških događaja puno je lakše kad imate to s kime podijeliti, a taj netko to osjeća i dio je toga. Teško će netko izvan tog kruga percipirati događaje kao što to činimo mi, kaže Rojnić. Ukazuje na potrebu pružanja psihološke pomoći ljudima u ovako osjetljivim zanimanjima.
- Mi si međusobno, kroz razgovor, pružamo jedan oblik terapije jer potpuno otvoreno razgovaramo o svemu što nas muči. Premda se kod ekstrema psihološka pomoć uvijek dobije, u samom pristupu ne uzima se dovoljno u obzir nakupljanje stresa i kompleksan spoj puno malih, a značajnih okidača koji bi se prevencijom sanirali. A ulaganje u preventivu, ne samo po pitanju prije spomenutog, daleko je isplativije i jeftinije od sanacije štete, kaže.
Četiri smjene
Budući da ova profesija zvuči vrlo odgovorno i ozbiljno, zanimalo nas je ima li zainteresiranog mladog kadra.
- Još uvijek ima interesa kod mladih za vatrogastvo, ali čini mi se ipak nešto manje u zadnje vrijeme zbog općenitih promjena u društvu, ali svakako i onih ekonomskih. Baza nam je u dobrovoljnim vatrogasnim društvima u kojima djeluje vatrogasna mladež, koji nisu operativci, ali kroz vježbe, obuke i druženja, oni su članovi od svojih ranih dana te samim tim stvaraju želju za tim zanimanjem, a neki se i odluče postati profesionalci. Nekad je bilo puno manje radnih mjesta, a vatrogastvo se poimalo kao jedno od sigurnih radnih mjesta. Danas su financijski parametri drugačiji, a neki sezonski poslovi donesu više novca nego vatrogastvo u godinu dana. Reklo bi se da po interesu zauzimamo neku zlatnu sredinu, otkriva nam Rojnić koji se nada da će trendovi postati bolji.
Za vatrogastvo se često zainteresiraju i sinovi vatrogasaca, što govori u prilog tezi da je riječ o zanimanju koje često biva obiteljsko.
- Uvjeti i predispozicije su fizička i stručna sprema, minimalno srednja, a mora se proći i godina dana Vatrogasne škole, što podrazumijeva prekvalifikaciju. Tu se počinje, a nakon toga svakodnevno, kroz vježbe i obuku, prolazi teorija i praksa, ponavljajući i prateći nova znanja i informacije, veli naš sugovornik.
U njihovoj je domeni i održavanje vozila te opreme, sve što oni mogu, a gotovo da svi moraju znati sve. Trenutno je u JVP-u Pula angažirano 65 operativnih vatrogasaca, od kojih 15 radi u četiri smjene, od 0 do 24 sata, 365 dana godišnje. Budući da mnogi još imaju uvriježeno mišljenje da vatrogasci samo gase požare, premda se često ponavlja što sve još rade, nije naodmet da ponovimo. Njihov su posao i tzv. tehničke intervencije, a to je čitav dijapazon aktivnosti: pomoć u prometnim nesrećama, spašavanje u dubinama i na visinama, ruševinama, ispomoć Hitnoj pomoći pa sve do skidanja mačaka s krova ili stabla.
- Najteže su one intervencije s poginulim osobama. Često se vraćaju kao slike tijekom godina. Također, zahtjevniji požari su upečatljivi, a svakako se pamti i onaj prvi, odgovara nam Rojnić na pitanje ključnih i pamtljivijih trenutaka u karijeri. Vatrogastvo je tim, nije pojedinac, a međusobno povjerenje je od iznimne važnosti, zaključuje Ivica Rojnić.
Je li sad trenutak za preseljenje na najavljenu lokaciju uz zaobilaznicu, preko puta bistroa Sydney i je li ono i izvjesno? Rojnić suzdržano odgovara da se tome nada, iako nema konkretnih rokova, iako se stvar, kaže, pokrenula u pozitivnom i konkretnom smjeru. "Potreba postoji, itekako. Recimo, jedno naše vozilo, koje je vrlo skupo, ovdje je u otvorenoj garaži, pokriveno ceradom, a trebalo bi biti garažirano. Garaže nemaju sustave odimljavanja, a u njima su vozila i oprema, na kojima se skuplja dim. Nemamo ni prostor za dekontaminaciju nakon dolaska s požarišta. Sanitarije su nam prastare, a moderne tehnologije su nam veliki izazov", navodi samo neke od razloga potrebe preseljenja na novu lokaciju uz zaobilaznici, gdje bi se vatrogasci nalazili u sklopu centar nekoliko hitnih službi. Još prije 40 godina se razmišljalo da hitne službe budu na istom mjestu, a neki gradovi, saznajemo od zapovjednika, to već imaju.
"U tom bi sjedištu, osim nas, bila i Vatrogasna zajednica županije, hitna služba, kao i skladište Crvenog križa. Prostor bi bio polivalentan, a nama fali i poligon, koji bi tamo imali", nabraja nam prednosti ove ideje Rojnić. Grad Pula je još 2019. godine dodijelio pravo gradnje JVP-u Pula na navedenoj lokaciji te se krenulo s idejnim projektom, dokumentacijom, ishođena je dozvola, a stalo se zbog novca. Naime, procijenjena okvirna vrijednost projekta je 15 do 20 milijuna eura, a u njegovoj provedbi sudjeluju Grad Pula i Istarska županija. Iz Grada, podsjećamo, napominju da je u tijeku
kandidatura za izradu projektno-tehničke dokumentacije, u okviru javnog poziva za projekte u području digitalne transformacije i
zelene tranzicije. Nakon dobavljanja dokumentacije, izgradnja će se kandidirati na temelju Strategije razvoja vatrogastva 2021. - 2030. godine. "Čekamo konačni model da bismo znali s koliko sredstava računamo", kaže Rojnić, ne želeći špekulirati s rokovima. Dotad, vatrogasci su, kako i priliči, u pripravnosti i predani svom poslu.
Vatrogasci majstori
- Postrojbu održavaju isključivo vatrogasci. Sve što vidite ovdje, izuzev onih stvari koje je nemoguće da sami napravimo, radimo sami, svojim rukama. Cilj je, možda više nekada, negoli je to danas, da se zapošljavaju vatrogasci koji su majstori zanatske struke da bi si olakšali sve ono što se radi izvan intervencija. Nekad je u ovim prostorima bilo stolarskih, bravarskih radiona, gdje se i izrađivao dobar dio naših stvari, recimo, škura, a puno toga i na vozilima je djelo samih vatrogasaca, otkriva Ivica Rojnić.
Vatrogasna kola s pumpom, teška 3.800 kilograma, konji bi do Fažane odvukli za 15 minuta!
Vatrogastvo u Puli datira 1878. godine: tad govorimo o počecima modernog vatrogastva. Tadašnji gradonačelnik Antonio Barsan odlučio je oformiti profesionalnu vatrogasnu postrojbu u našem gradu, netom nakon velikog požara u starom gradu, koji je buknuo na kući vlasnika Masserottija i za koji se smatra da je bio i povod da se o vatrogastvu počinje razmišljati na drugačiji način.
Začetnik Rodolfo Pons
- U ono vrijeme postojalo je nešto poput dobrovoljnog vatrogastva, vojska je imala nešto vatrogasaca, kao i Arsenal, ali profesionalnih vatrogasaca - ljudi koji su plaćeni za gašenje i spašavanje, do tada nije bilo, objašnjava Ivica Rojnić, zapovjednik javne vatrogasne postrojbe Pula. Kada je odluka donesena, na tadašnjem Općinskom vijeću Pule, zamišljeno je da u tom trenutku djeluju 24 vatrogasca gasitelja i 24 vatrogasca penjača, budući da je tada nedostajalo opreme za penjanje na objekte te su to obavljali upravo penjači. Njima je zapovijedao Rodolfo Pons, koji je začetnik modernog vatrogastva u Puli. Osim te funkcije, obnašao je i dužnost vatrogasnog inspektora. Bavio se preventivom te je napravio brošuru o obuci i ustroju vatrogasaca, a kako veli Rojnić, kroz nju je vidljivo da ne postoje velike razlike u odnosu na današnje vatrogastvo. Nakon osnivanja vatrogastva u Puli 10. lipnja 1878. godine, prvi natječaji za posao objavljeni su tri mjeseca kasnije, u rujnu.
Prvi prostori postrojbe bili su na Danteovom trgu, pretpostavlja se na mjestu gdje se kasnije nalazio prostor Auto moto saveza. Nakon dvadesetak godina sele u sadašnje prostore, što znači da su u njima više od stotinu godina. U početku, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, vatrogasna kola vukli su konji koji bi zapregu s pumpom, tešku 3.800 kilograma, od Pule do Fažane odvukli za samo 15 minuta! Danas, složili smo se, uz samo malo veću gužvu, imamo veći izazov dostići tu minutažu. Zanimljivo je da su samo veliki gradovi Austro-Ugarske Monarhije imali odgovarajuće staje s konjima. Pula ih nije imala kada se osnovala vatrogasna postrojba pa su gradski redarstvenici imali ovlaštenje zaustaviti bilo koju konjsku zapregu na koju bi naišli i konje upregnuti u - vatrogasna kola. U slučaju da se bunio, vlasnik bi zaradio kaznu.
Gasili u cijeloj Hrvatskoj
Vatrogastvo u začecima prvo kreće kroz gradski odred, nakon čega je, s dolaskom Italije, ušlo u sustav nacionalnog vatrogastva, kao 41. korpus postrojba. Nakon Drugog svjetskog rata oformljena je Vatrogasna milicija - takav je bio naziv formacije.
U vremenima Jugoslavije do vatrogastva se držalo i ono se razvijalo. Šezdesetih godina Pula je imala autoljestvu ruske proizvodnje, nakon toga krajem 70-tih u naš grad je stigla tridesetmetarska Metzova autoljestva koja je tek ove godine završila na otpadu. I tada su to bili jako skupi uređaji, a skupi su i dandanas. U Hrvatskoj nadalje vatrogastvo djeluje kao Centar zaštite od požara do 1994. godine, kada ulaze u sastav Ministarstva unutarnjih poslova, kao dio postrojbe. Nakon izlaska iz MUP-a 2000. godine dobiva sadašnji naziv - Javna vatrogasna postrojba Pula. Bez obzira na promjenu imena, postrojba je kontinuirano postojala cijelo vrijeme.
- Dovoljno smo dobro opremljeni da ne kaskamo za vatrogastvom bilo koje europske države. Što se tiče zaštitne opreme naših ljudi, to gledamo kao prioritet, podići je na maksimalan nivo, kaže Ivica Rojnić. Ne krije da žele nadstandard jer je prije svega važno zaštititi osobu koja izlazi na intervenciju. Kontinuirano nabavljaju vozila, što putem države, preko fondova, što podizanjem kredita. JVP Pula ima osam osnivača: gradove Pulu i Vodnjan te šest bivših pulskih općina. Pokriva Puljštinu i za to područje je odgovorna, premda, kada gori vatra ne mari za administrativne granice, tako da JVP Pula uskače gdje treba, kao što i vatrogasci izvan ove postrojbe, po potrebi, uskaču njima. Nema većih požara koje pulski vatrogasci nisu gasili u Hrvatskoj, ali i izvan nje, posljednji u Sloveniji.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
