Najsuroviji od svih vjetrova Jadrana, nepredvidiva, suha i olujno jaka, bura je vjetar sjevernog smjera. Svoje ima vuče još iz grčke od riječi (βορ?ας – boreas), a znači sjeverni vjetar, sjevernjak.

U starih Slavena bura je značila jak, zao vjetar. Najčešće puše iz pravca NE, no isto se tako može javiti iz bilo kojeg pravce NE kvadranta.

Ako se nad istočnom ili sjeveroistočnom Evropom pojavi polje visokog tlaka tzv. Sibirska anticiklona, a nad srednjim Mediteranom (Jonsko i Egejsko more) polje niskog tlaka, tada u naše krajeve pristiže suh zrak koji se zadržava u zaleđu priobalnih planinskih masiva gdje formira ”jezera” hladnog i teškog zraka.

Ako je slaba (mala) u narodu je zovu još i bršin. Zimi zna donijeti i mećavu, a može trajati i do dva tjedna neprekidno. Na našem moru je posebno jaka u Velebitskom kanalu, Tršćanskom, Bakarskom, i Riječkom zaljevu, Kvarneru i Kvarneriću, Senju, Šibenskom području, Splitu i Kaštelanskom zaljevu te području iznad Makarske i Omiša.

Pored obične, anticiklonalne bure, na Jadranu susrećemo i ciklonalnu, tzv. škuru buru. Ciklona koja se spušta Jadranom donosi vlažan i nestabilan zrak iz pravca sjeveroistoka. Vlažan zrak u cikloni podržava oblačno i oborinsko vrijeme, a ciklona privlačenjem hladnog zraka pojačava jačinu bure.

Ako je središte te ciklone sjevernije, tada dolazi do situacije kada na području južno od Kvarnerića puše jugo, a istovremeno u Velebitskom kanalu olujna, pa čak i orkanska bura. Škura bura je uvijek praćena neverama, grmljavinom i pljuskovima.