premijera dokumentarca pulskog redatelja
Igor Galo: Raditi ovaj film mi je bila radost; osjećao sam da je bitno
(Snimio Duško Marušić Čiči / Glas Istre)
Kino Valli bilo je u utorak navečer dupkom puna publike koja je htjela pogledati dokumentarac Igora Gala »1991. Adio Jugo, film, adio Jugoslovenski filmski festival, adio Jugoslavija... vidimo se u slijedećem ratu«.
Bila je to pulska premijera ovog filma za kojeg je jedan gospodin iz publike nakon projekcije rekao poznatom pulskom redatelju i glumcu »Hvala što si mi omogućio da mi još jednom srce prokrvari«.
Aduti festivala
Reakcije su bile vrlo pozitivne što se najviše vidjelo u dugotrajnom aplauzu dodatno potaknutim nostalgijom koju je film pobudio, jer iza dugog i neobičnog naslova krije se priča o početku i kraju jugoslavenskog filmskog festivala u Puli koji je nastavio živjeti kao Pulski filmski festival.
O tome kako je i zašto nastao ovaj festival u filmu govore njegov osnivač Marijan Rotar kao i neki koji su kasnije vodili ovu manifestaciju koja je postala toliko prestižna, iako se na Rotarovu ideju tada 1953. gledalo s podozrenjem i podsmijehom. Filmski kritičari, novinari i poznati glumci iznose svoja sjećanja koja su povezana s komadićima starih vijesti, žurnala i snimkama Pule kakva je nekada bila. Ta Pula prošla je sve i svašta, ružnog i lijepog, do kraja Drugog svjetskog rata koji je ovdje imao produžetak u vidu dvogodišnje anglo-američke uprave. Pojava festivala, odnosno tada još smotre, značila je novo uzdizanje grada koji se polako usmjerio prema turizmu i pokazao jedno zapadnjačko lice tadašnje države, ali koliko god da je bio važan, neki su se sjetili da bi festival trebalo premjestiti, možda u Bled, Beograd ili u Zadar.
No, pulski festival imao je dva, odnosno tri aduta - Arenu i vjernu publiku koja bi svaku večer do zadnjeg mjesta ispunila gledališta stvorivši atmosferu kao na jednom velikom rock koncertu, a protiv preseljenja bio je i tadašnji jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito.
Koliko su ovaj grad i festival bili i ostali povezani govori i činjenica da je, kako je netko primijetio, da se filmski festival kaže jednostavno Pula. Galo kroz isječke i izjave prati Pulu u prvih nekoliko godina da bi se onda prebacio na 1991., godinu koja je označila kraj filmskog festivala kao manifestacije jugoslavenskog filma, godinu kada se raspala zajednička država i počeo rat. U filmu se analizira što se tada događalo u Puli, kako je u zadnji trenutak te godine otkazan festival te dokumentarac završava s jednom malom kompilacijom optimističnih i pesimističnih razmišljanja njegovih protagonista te porukom »Doviđenja u sljedećem ratu«, što je i naslov filma Živojina Pavlovića.
Glumca i redatelja Igora Gala ugostila je voditeljica Kina Valli Nataša Šimunov, a Galo je prije projekcije rekao da film ne treba tumačiti nikome jer on sam govori o sebi. Ipak je, unatoč tome i unatoč tremi imao dosta toga za reći nakon projekcije kada je dodatno bio ganut reakcijama publike.
- Znači da sam imao dobru procjenu da će film imati neke vrijednosti za baštinu koju crpimo tu i koju smo zaslužili imati jer 70 godina prikazivanja filma ovdje je činjenica koju rijetko koji festival u Europi i svijetu ima, kaže Galo koji podsjeća da je 1953. u Europi bilo samo osam filmskih festivala, među kojima je bila i Pula koja se pojavila u nezamislivim uvjetima.
Neostvarena želja
Galo se potajice nadao da će publika dobro primiti njegov film, iako mu je malo krivo što se film nije prikazao u Areni što mu je neostvarena želja pa može samo zamišljati kakve bi tamo bile reakcije, no ne ljuti se što se to nije dogodilo.
- Ja ne mogu pričati o teškoćama jer meni je bila radost raditi taj film, ne zato što sam nešto morao i što mi je bilo teško, nego zato što sam osjećao da je to bitno, kaže Galo koji doduše nije imao tehničke uvjete. Smeta ga što danas, kako kaže, u Areni ne postoji adekvatna korelacija između publike i aktera filma koji dođe na projekciju, eventualno se nakloni i isprate ga van.
- Mi u hrvatskom filmu moramo raditi prvenstveno filmove za publiku i moramo razumjeti publiku kada radimo filmove za njih, smatra Galo.
- Bez dobre priče nema dobrog filma. Mislim da je priča o festivalu dobra priča jer ima vrhunsku svjetsku vrijednost, ima dramaturgiju, uspone i padove, kaže on.
Za one koji nisu uspjeli pogledati film, iduća projekcija je u utorak 5. ožujka, a ponovit će ga i u programu »Propustili ste, pogledajte«.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
