Udruga Proces u sklopu manifestacije »Proces 2023«, koja traje od prošle godine, i programom »Do ciacole con…« priredila je u Circolu razgovor s Espijem Tomičićem koji je vodila Ana Bačić. Tomičić je pisac i dramaturg, autor je dramskih tekstova, kratkih priča i eseja.

Pozicija drugačije orijentiranih

Član je feminističkog kolektiva fAKTIV i Arbajt kolektiva. Dobitnik je dvije Nagrade za dramsko djelo Marin Držić, a djela su mu postavljana u Gradskom kazalištu Gavella i u Zagrebačkom kazalištu mladih te je sudjelovao i u projektima postavljenima u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

U Circolu je pričao o dramaturgiji, poziciji transrodnih osoba, ali i queer osoba uopće, na polju kulture i umjetnosti u Hrvatskoj, regiji i u Europi te se osvrnuo na stanje na polju institucionalne i izvaninstitucionalne kulture i umjetnosti u Hrvatskoj.

- Upoznao sam djevojku koja je studirala dramaturgiju i koja mi je otkrila da taj fakultet uopće postoji, kaže on. Prije toga je mislio da se pisanjem može baviti samo kroz novinarstvo no kada je saznao da postoji dramaturgija to je postao jedini fakultet koji ga je zanimao pa je uzeo godinu dana pauze, pripremao se i upisao. Kada je počeo studirati shvatio je da to nije samo pisanje nego jako puno teorije i drugačijeg bavljenja kazalištem te je shvatio da neće samo pisati svoje drame i scenarije nego će se baviti i drugim stvarima.

- Najteže mi je još uvijek napisati dijaloški dramski tekst s puno likova, s tim sam se borio prve tri godine studija dok nisam došao kod profesorice Lade Kaštelan i profesora Tomislava Zajca koji su me usmjerili da mogu drukčije pristupiti dramskom tekstu kroz monološku formu ili igranje sa zvukovima, kaže on. »Formu nikada ne smišljam, ali jako puno razmišljam o temi i likovima. U zadnje vrijeme, s obzirom da mi je to postala struka, više ne mogu tako pisati«, objasnio je Tomičić koji jako odvaja pisanje i kazalište. Kada tekst završi u kazalištu ili tuđim rukama, u kojem god kontekstu, prepušta to kolektivnom procesu pa mu je zanimljivo da netko uzme što je on napisao na jedan način i postavi ga na sasvim drugi jer to je, kaže, smisao kazališta. Sam tekst, kada jednom izađe, više ne doživljava svojim.

Rodna tematika u kazalištu

Dok je bio mlađi htio je da svi znaju sve što mu se događalo, da svima to kaže ili pomogne ili da se time javno bavi, no promijenio se.

- Ne mislim da se više ne bavim aktivizmom ali biram borbe. Ne mislim da sve što je privatno mora biti javno. Drugačije danas odlučujem što ću reći u javnom prostoru, kaže Tomičić koji se trenutno najviše bavi radničkim pravima na nezavisnoj sceni, to ga najviše zanima, a kroz kolektiv dotiče se i pitanja vezanih uz transrodne osobe i teme, no to je više usmjerio kroz kazalište i film.

Jedno pitanje bilo je posvećeno predstavi »Boys, boys, boys« gdje je Tomičić radio kao dramaturg, bila mu je to prva plesna predstava ali nije zadovoljan svojim poslom, no dobio je upliv u plesni proces koji je potpuno drugačiji od dramskog.

- Htio bih da književnost ne bude queer ili ne-queer nego da likovi budu višeslojno napisani i da se ne bavimo time koje su orijentacije ili identieta, kaže Tomičić koji se na pitanje je li on pisac ili trans pisac nasmijao i odgovorio da ne zna. »Uvijek čekam kritičare da to kažu. Nemam pojma što sam, ali ne mislim da je svako djelo koje ima queer likove - queer. Danas jako puno ljudi piše queer likove iako o tome nemaju pojma«, smatra Tomičić.

- Mislim da prvo treba doskočiti tome da te ljudi prvo gledaju kao trans osobu a onda kao sve ostalo. Kao što se i u umjetnosti prvo kaže »Aha, on ti je peder, pa onda sve dalje«. Prvo trebamo raditi na tom društvenom pa ćemo onda moći razmišljati o umjetnosti. Meni ne smeta da mi govore da sam trans pisac samo što mi to ne može biti opravdanje da mogu pisati bilo što i da se to ne shvati krivo, kaže.

Govorio je i o Arbajt kolektivu, čiji je dio i s kojim je nastupio u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Osim što se bave kazalištem usmjereni su i na galerijski rad, zvučne instalacije i ostalo. U HNK-u su odabrani u sklopu projekta nezavisnih umjetnika koji na jedan dan zauzimaju ovaj prostor, što su oni iskoristili i 24 sata izvodili performans. Napravili su tri reprize jedne predstave, iz njih su uzimali motive i radili nove predstave kroz improvizacije iako jedan dio koji su htjeli napraviti i u koji su htjeli uključiti još nezavisnih umjetnika im nije bio odobren tako da taj susret s institucijom zbog nerazumijevanja nije prošao dobro i ne bi to više nikada ponovio, iako zna da će morati. »Kao da ne pričamo istim jezikom. Ono što je za nas kazalište, za njih nije«, kaže.

Nakon slučaja Zambija dogodio se porast mržnje prema transrodnim osobama, spomenuli su preksinoć u tom kontekstu Hermana Vukušića i Ivana Pernara, koje je Tomičić opisao kao propale političare.

- Ljudi ne poznaju trans osobe. Misle da je to nešto iz Amerike, da će im sva djeca postati trans. To nije tako. To je političko pitanje i pitanje pojedinaca koji su najglasniji u društvu. Problematično je što imaju jako veliku vidljivost, raširili su se po nekim strankama i događajima gdje ih se čuje. Ne mislim da su prijetnja, mislim da ih se više treba educirati javnost da se shvati da to nije baš tako. U Hrvatskoj se ne mijenja spol preko noći, to traje godinu dana, cijeli proces koji uključuje psihijatra, psihologa, vještačenje… Nije to stvar koja te udari u glavu pa se dogodi. O tome treba što više pričati, kaže Tomičić koji očekuje da će Vukušić i slični nakon što su »jahali« po gayevima, da će »jahati« i po migrantima i da su im transrodne osobe samo jedne u nizu na tom putu. Kako kaže, ključ je u edukaciji sve dok to više ne bude tema, a tu je najbolje prenošenje osobnog iskustva »jedan na jedan«.

Deklariranje, odnosno, outanje

Spomenuli su i temu »outanja«, »izlaska iz ormara« odnosno deklariranja svoje seksualne orijentacije u javnosti, a vezano za slučaj ministra Habjana.

- Nisam siguran da se itko treba prisilno outati, kao što nisam htio da mene itko prisilno outa. Svatko ima svoje vrijeme kada treba izaći u javnost, smatra Tomičić koji ne odobrava ono što je predsjednik Milanović govorio o spomenutom ministru.

Na kraju je preporučio i neke queer književnike odnosno književnice poput Nore Verde, Jasne Jasne Žmak, Ivane Bodrožić s novom knjigom, a savjetovao je da ljudi gledaju predstave s nezavisne scene i da čitaju poeziju jer je poetska scena u Hrvatskoj jaka. Od knjiga preporučio je Dina Pešuta, Tomislava Zajeca i još neka imena.

Povezane vijesti

• Proces 2022 – razgovor s Norom Verde u Circolu
• Espi Tomičić zatvara "Proces 2023"
• "Do ciacole con Mirta Maslać" u Circolu