U Klubu-knjižari Giardini 2 u povodu Dana žena održana je promocija zbirke "Ja se zovem Lidija Deduš" autorice Lidije Deduš. Lidija Deduš rođena je 1977. godine, a živi, radi i piše na relaciji Varaždin – Zagreb. Osim spomenute zbirke, autorica je triju zbirki poezije: "Apatridi i ostale čudne ličnosti" (Treći Trg, 2018.), "Ništa od najavljivanog kraja svijeta" (Treći Trg, 2019.) i "Razglednice iz prašnjave republike" (Jesenski i Turk, 2020.). Dobitnica je triju nagrada za poeziju. Za najbolji suvremeni dramski tekst dobila je 2022. nagradu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a iste godine i nagradu za kratku priču na natječaju Biber.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

- Ova zbirka donosi neki hibridni žanr, to je i poezija i proza, a nije ni poezija sama po sebi, ni proza u poeziji, a niti poezija u prozi, to je nešto između, želim probati i neke nove vidike. Napisala sam tri i pol zbirke pjesama. Krenula sam pisati na društvenim mrežama, a u biti danas pjesnici nemaju niti puno mjesta za objavljivanje, nema baš časopisa, tako da se objavljuje ili na blogovima ili na društvenim mrežama. Tako sam stvorila i mrežu prijateljstva s drugim kolegama, a smatram da je žalosno što pisci, kolege, jedni drugima ne govore "to ti ne valja".

Osluškivala sam što se o tome priča, naučila sam na taj način procjenjivati. To pisanje je i svojevrsni ispušni ventil. Cjelokupna hrvatska književna scena je jako mala, a nastojim se u pisanju odvojiti od teksta, sagledati ga iz perspektive drugih ljudi te pitam se ponekad zašto književnost u 21. stoljeću mora izgledati kao u 20.? Važno je u svakom tekstu napraviti i neki odmak, kazala je autorica, govoreći i o problemima na poslu kroz godine, o kolegici koja nije slušala njezine naredbe, kako se loše osjećala, te o tome kako neki ljudi prekinu prijateljstvo preko noći bez riječi.

Protagonistica ove zbirke, Lidija Deduš, žena je u svojim četrdesetim godinama, žena koja živi sama, "običnim" životom, ima tri mačke, vježba jogu, u isto vrijeme obožava slatko i pokušava smršavjeti, prezire ponedjeljak i radi kao službenica u banci, razmišlja o životu, pita se postoje li drugačiji, možda čak i bolji ishodi, čvrsto zagovara svoje stavove.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Govorila je autorica i o tome kako joj je joga puno pomogla, te da bi se u životu voljela baviti samo pisanjem, čitanjem i jogom i od toga živjeti. Spomenula je i isprazne razgovore i fraze, kako se ne govori ono konkretno i korektno, kako je stres utjecao na nju, kako je ranije vježbala puno toga, ali da je joga bila najbitnija.

Razgovor s autoricom vodila je Lara Osman-Grganja, a ovaj se program održava pod pokroviteljstvom Zaklade Kultura nova.

Povezane vijesti

• Knjiga Petre Heisinger "Ja sam Petra, nećete me slomiti"
• Ljubavna priča Nore Barnacle i Jamesa Joycea: Konačno se i njezin glas čuje
• Perica, kišni čovjek: Priča o dječaku koji je 36 godina ostao stanovnik psihijatrijske bolnice s brojem, sve dok se za nj nije zainteresirao Hajrudin Merdanović, umirovljeni kriminalist i novinar