U pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici održana je promocija najnovije knjige psihologinje i autorice Monike B. Melnjak.

Knjigu koju je predstavila uz prigodnu radionicu zove se »Psihološki zaplet: kratke priče o uvidima« a popratna i dinamična radionica, koja je oduševila prisutne, održala se pod zanimljivim nazivom »Imaš za frizuru, a za psihologa ne? #kakoto.«

Učiti na pogreškama

Ova je radionica zapravo prva u nizu ciklusa programa čiji je cilj informiranje građana o temama iz područja zdravlja te promoviranje zdravog načina života. Autorica svoje široke interese i želju za stalnim angažmanom nastoji realizirati na način da se ostvaruje kroz različite poslove i aktivnosti te nastoji živjeti u skladu sa svojim potrebama i vizijom, izvan društveno postavljenih okvira.

(Snimila Nina Petrović)

U samom uvodu knjige »Psihološki zaplet: kratke priče o uvidima« naglašeno je kako je i sama autorica sklona pogreškama i humoru kao obrambenom mehanizmu, a nije sklona učiti iz svojih pogrešaka. Također, kako sama kaže, nije sklona pisati o sebi u trećem licu pa neugodu time izazvanu umanjuje skretanjem pozornosti na svoje dobro izbrušene komunikacijske vještine zbijanja pošalica.

Knjiga, koja broji tek 117 stranica, sadrži bogati tekst o samopomoći te sadrži čak 10 poglavlja u kojima čitatelji mogu saznati proširiti svoje znanje o psihologiji te razlici između psihijatrije, psihologije, psihoterapije i life coucha (životnog trenera), jer u svakodnevnome se govore ovi termini često pogrešno upotrebljavaju.

Izgraditi "idealnu" osobu

- Ponekad se dogodi da sa nama sve štima; imamo obitelj, dobar posao, financijski ne oskudijevamo… a opet nam se javlja glavobolja, trbobolja, grč u želudcu, kao da nešto nedostaje… postavlja se pitanje, zašto? Riječ je o anksioznosti, od koje pati sve više klijenata, pojašnjava autorica, te nastavlja »to se često događa jer svoje živote oblikujemo prema tuđim očekivanjima, a ne svojim, prema očekivanjima naših prijatelja, kolega i šefa na poslu, roditelja i tako dalje. Oni su nam sami sugerirali svoje želje, a nitko nas nije pitao za naše. Servirali su nam ono što oni misle da je najbolje za nas. Određena ponašanja oblikuju fizičku bolest. A što mi radimo da bismo si pomogli? Pijemo Normabel. I nije loše piti Normabel. Dapače, pijmo ga ako nam pomaže. I mi se možemo praviti tokom čitavog života da je sve u redu. Možda čak u jednom trenutku prihvatimo takav život jer je tako loše. Jer rad na sebi je ispravniji, ali i teži put. Kad jednom krenete raditi na sebi, to vam donosi velike i bitne promjene u tolikoj mjeri da upoznajete sebe ponovno.«

(Snimila Nina Petrović)

Autorica je, na upit publike, pojasnila zašto je rad na sebi bolan.

- Moram reći da proces »izgradnje« osobe kakvom želite biti nije lagan. Zna biti mukotrpan i bolan - i odbijajući - i nepoželjan u nekim trenucima. U tim trenucima treba imati na umu da premještamo svoje unutarnje cigle, a moguće i gradimo novu kuću jer postojeća ima nestabilne temelje, pa je očekivano da to neće proći bezbolno. Radi se o duboko utisnutim obrascima na koje smo navikli i ponašanjima koja smo manifestirali na taj način jer su nas nekad u prošlosti kao takva zaštitila. Pametni mi, zapamtili smo ta ponašanja i koristili ih u bilo kojoj sličnoj situaciji kako bismo zauvijek ostali zaštićeni. Ali tu nismo uzeli u obzir da se mi mijenjamo, mijenja se naša okolina i naši odnosi. Nešto što je funkcioniralo prije pet godina, vrlo vjerojatno neće funkcionirati danas. Ili, nešto što je funkcioniralo u odnosu s roditeljima, neće funkcionirati u odnosu s partnerom, kazala je Melnjak.

Najzanimljiviji i najpoučniji dio radionice je bio svakako onaj u kojem je autorica prisutnima podijelila papire, odnosno upitnike, koji su morali sami ispuniti i na taj način procijeniti sami sebe. Nakon toga, autorica je zajedno s publikom komentirala skalu samoprocjene i što bi brojevi od 0 – 10 trebali značiti.

Jednosatna radionica i predstavljanje knjige je završeno pitanjima publike, kojih je bilo podosta.

Zašto je proces promjene bolan?

- Jer nas je strah što nas čeka. Rutina u dosadašnjem ponašanju, kakva god na kraju bila, bila je sigurna. I znali smo što nas čeka. Nema neizvjesnosti. Proces promjene je bolan jer se rastajemo od dijela sebe koji nam je nekoć bio veoma koristan i koji smo na neki način voljeli. Ako i nismo baš voljeli – naviknuli smo se na taj dio sebe. Stoga je taj rastanak od dijela nas poput prekida ljubavne veze ili bilo kojeg odnosa koji nam je nešto značio. Prolazimo proces prebolijevanja, a svi znamo da to može biti dosta mukotrpno te da zahtjeva puno energije i osobnog ulaganja, smatra Melnjak.

Povezane vijesti

• Knjiga Petre Heisinger "Ja sam Petra, nećete me slomiti"
• Ljubavna priča Nore Barnacle i Jamesa Joycea: Konačno se i njezin glas čuje
• Perica, kišni čovjek: Priča o dječaku koji je 36 godina ostao stanovnik psihijatrijske bolnice s brojem, sve dok se za nj nije zainteresirao Hajrudin Merdanović, umirovljeni kriminalist i novinar