Kao što nisu uvijek nužno knjige koje su najpopularnije, koje su najviše i najbolje odjeknule donijele svojim autorima prestižna književna ostvarenja, od Nobelove nagrade za književnost na dalje, tako je to i s priznanjima u pojedinim zemljama, velikim nagradama za književne ostvarenja. Nagrade se, ovisi, nekada dodjeljuju isključivo samo za knjigu, drugi put su one za autora i knjigu - pa na koncu, knjige se nisu napisale same, one su uvijek autorov plod i njegovo "dijete", pa je ponekad i teško razlučiti, ocijeniti pojedinu knjigu neovisno o autorovom cjelokupnom književnom opusu i stvaralaštvu.

Jedna od najpoznatijih književnih nagrada u Italiji, Premio Strega, oduvijek plijeni pozornost čitateljske publike ne samo u Italiji, nego i u drugim zemljama, gdje nerijetko vrlo brzo nakon što neka knjiga dobije to prestižno priznanje, bude prevedena.

Ne laki put

Za prošlu, 2023. godinu nagradu je dobila knjiga "Come d'aria" čija je autorica Ada D'Adamo. No, ovoga puta to nije bila sasvim obična nagrada i podjela, svemu tome prethodila je i sve samo ne laka priča i uvod.

Naime, sam naziv knjige može se interpretirati na dva načina, kao od zraka, kao da je nešto sačinjeno od zraka, iliti figurativno kao zrak, ili pak, čitajući "Come Daria", odnosno doslovno "Poput Darije", ili "Kao Daria", odnoseći se na žensku osobu imena Daria. Što je i ime protagonistkinje. Drugi faktor koji treba odmah napomenuti je da je riječ o (auto)biografskoj knjizi. Treći faktor je da je autorici nagrada dodijeljena posthumno, ali već je bila u igri za tu poznatu književnu nagradu, bila je finalistica.

Autorica Ada D'Adamo preminula je par mjeseci prije dodjele nagrade nakon teške bolesti, a u knjizi govori o kćerki, koja je rođena s teškom i rijetkom bolešću, zbog koje je bila posve ovisna o tuđoj pomoći i skrbi.

Tako je to bilo već od samoga rođenja, kada se D'Adamo morala u potpunosti posvetiti svojoj djevojčici te preokrenuti za 180 stupnjeva svoj život.

Priča je to o majci koja iz dana u dan uči živjeti s teškim hendikepom svoje kćerke, gleda kako raste, poduzima sve što je u njezinoj moći da joj pomogne, da joj olakša dane, ali pomaci su minimalni. Gotovo da ih nema. A birokracija, kao svugdje u svijetu vrlo teška, pomoći malo, a majka, kao i svaka druga majka teško bolesnog djeteta, na izmaku snaga, kada se jedva stigne istuširati na miru, a ne može ništa planirati, raditi.

D'Adamo, kako je za života izjavila u jednom od brojnih intervjua, kazala je da nije time htjela skrenuti pozornost na sebe i na svoj slučaj, već na sve majke koje se bore iz dana u dan s neizvjesnim situacijama, muče se i nastoje živjeti i preživjeti, a mnoge su i u težoj financijskoj i obiteljskoj situaciji od njezine. Mnoge su i posve same i pitaju se što će biti s njihovom djecom kada njih više ne bude i to ih strašno mori.

To je, više od romana, i prikaz društva, društvenog stanja, problema i problematike koje su itekako prisutne, ali o njima se ne piše dovoljno. No, djelo je napisano u maniri romana, ne poput eseja ili dokumentarističkog djela.

Središnja tema romana je usamljenost, samoća, posebice u doba lockdowna i korone, što je u Italiji bilo posebno teško, naročito tijekom prvog vala, kada su ograničenja bila vrlo izražena, a za osobe s bolesnom djecom kojima su potrebne terapije i štošta drugo, to je bilo posebno mučno razdoblje.

Autorica nastoji ne biti patetična, biti iskrena u isticanju svojih stanova, osjećaja i misli, ne zapadati u ponavljanja i u opća mjesta, a opet, pisati o tako teškoj problematici, nije nipošto lako. Kada je autorica otkrila da je bolesna, odlučila je predstaviti tu priču, koja je samim time postala dvostruko teža, složenija.

Majka i kćerka

Piše da je svojoj kćerki postala kao noge koje hodaju umjesto nje, kao ruke koje sve rade umjesto nje, kao i njezin glas, jer Daria ne može govoriti.

Štiva gdje je prisutna homodijegetska naracija, odnosno gdje između autora kao osobe, pripovjedača i glavnog lika se nalazi znak jednakosti su uglavnom posebno snažna, posebno promišljena i autentična. Istina, tu postoji uvijek i mogućnost prelaska u patetiku, neovisno o temi koju autor iskazuje, ali tu je i činjenica da će čitatelji osjetiti suosjećanje s glavnim junacima, poistovjetiti se, da će emocije najviše proraditi.

Piše ona i o nedostatku empatije kod pojedinih zdravstvenih radnika, o velikoj pomoći i ohrabrenju kod drugih, divnih zdravstvenih radnika, o pomoći, osmijehu koje je primila od dragih, dobrih ljudi.

D'Adamo je bila živa kada je ušla u uži krug za dodjelu ove nagrade. Kada je proglašeno da će upravo ona biti dobitnica, mnogi su se upitali bi li odluka bila ista da je autorica u trenutku proglašenja bila živa, razvile su se i polemike, no, kakogod sada više nije niti važno što bi bilo kada bi bilo.

D'Adamo je bila profesionalna, diplomirana plesačica, koja je pisala i stručnu literaturu i eseje o plesu, te radila je u raznim kazalištima i ustanovama u kulturi.

Knjiga se, u originalu, nalazi i u istarskim knjižnicama kao jedan od književnih noviteta na talijanskom jeziku.

Premio Strega

Nakon vijesti o autoričinoj smrti, organizacija nagrade "Premio Strega" objavila je da će "Come d'aria" i dalje ostati u konkurenciji, tako da ostaje izbor za finale, a možda i kao pobjednik. Nakon što ju je Upravni odbor nagrade uvrstio među desetak knjiga polufinalista, i potom odabrao među "pet" finalista, 6. srpnja 2023. knjiga je nagrađena dobivši 185 glasova. Nagradu su preuzeli njezin suprug, Alfredo Favi, i Loretta Santini. Na taj je način D'Adamo postala dvanaesta nagrađena tom nagradu.

Povezane vijesti

• Knjiga Petre Heisinger "Ja sam Petra, nećete me slomiti"
• Ljubavna priča Nore Barnacle i Jamesa Joycea: Konačno se i njezin glas čuje
• Perica, kišni čovjek: Priča o dječaku koji je 36 godina ostao stanovnik psihijatrijske bolnice s brojem, sve dok se za nj nije zainteresirao Hajrudin Merdanović, umirovljeni kriminalist i novinar