U Glasu Istre od 19. siječnja 2022. godine objavljen je opširan tekst najavljen na naslovnoj stranici sljedećim riječima: "Mešetarenje poljoprivrednim zemljištem u Valbandonu. Na atraktivnom zemljištu kraj mora upisano čak 36 Slovenaca“. Sljedećeg dana Glas Istre ponovno ovoj temi posvećuje dvije stranice, najavljujući je: "Nastavak skandaloznog slučaja mešetarenja poljoprivrednim zemljištem u Valbandonu". Autor oba članka, koja su mi privukla pažnju, je novinar spomenutog lista Marcello Rosanda.

Budući da se radi o nemiloj pojavi mešetarenja nekretninama, proširio bih je i na bespravne gradnje, devastiranje prostora koje nije novijeg datuma, a uzelo je širokog maha, to ću i ja ovu kolumnu posvetiti tim temama, ali i konkretnom slučaju doista beskrupuloznog i bezobraznog mešetarenja nekretninama. Pridružiti ću se svom kolegi Dinu Čekadi koji je javno komentirao pravnu valjanost ugovora, koji je podloga postupanja novih vlasnika. Prokomentirati ću i ogorčenu izjavu načelnika Općine Fažana Radomira Koraća, koji kaže: "I odvjetnici koji su radili ugovore moraju snositi odgovornost".

Da ukratko podsjetim čitatelje na skandalozni slučaj mešetarenja poljoprivrednim zemljištem o kojem izvještava Glas Istre.

Poljoprivredno zemljište površine oko 7.000 m2 kraj mora, vlasnik Andrea Rudan prodao je kupcima iz Slovenije (njima 36-orici) za 267.330 eura. Međutim, Zemljišno-knjižni odjel (gruntovnica) Općinskog suda u Puli odbija provesti ugovor zato jer je na snazi moratorij na prodaju poljoprivrednog zemljišta stranim državljanima i tvrtkama. Međutim, ugovorne strane (prodavatelj i kupac) ili (vjerojatno) onaj koji je sastavio kupoprodajni ugovor (odvjetnik/ca) dosjetili su se kako će zaobići zakon, te su zaključili ugovor o zasnivanju založnog prava i doživotnog plodouživanja. Odvjetnik Dino Čekada u svojoj je izjavi, između ostalog, kazao da se radi o prikrivenoj kupoprodaji i zloupotrebi prava, te naglasio: "… Na taj se način krši odluka Europske komisije, zaobilaze se propisi o moratoriju državljana EU-a na stjecanje prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu u RH, čiji je legitiman cilj da se čim više poljoprivrednog zemljišta stavi u proizvodnu funkciju…" Suglasan sam, naravno, s onim što je kazao moj mlađi kolega, time što bih ja izravno naglasio da se radi o nezakonitom i nemoralnom (protivnom javnom moralu) postupanju.

Iz teksta i objavljenih fotografija proizlazi (vidljivo je) da su novi vlasnici nekretnina to svoje vlasništvo potvrdili i konkretnijim radnjama - radovima na "licu mjesta". Mehanizacijom obavljaju radove na način da razgrću gornji sloj zemlje i dovoze šljunak. Ne radi se očito o poljoprivrednim, već građevinskim radovima (za koje naravno nemaju dozvolu). Takovim ponašanjem sprdaju se sa našim pravnim sustavom, istovremeno se smiju i rugaju i svima onima (nama) koji smatramo da svatko mora poštovati naše zakone i propise.

Osobno sam zgrožen ovim skandaloznim slučajem i smatram da bi (pravna) država trebala promptno reagirati na način da državna inspekcija zabrani daljnje izvođenje radova te naredi "izvođačima" da teren dovedu u prvobitno stanje. Na tome ne treba stati; u sudskom postupku treba ishoditi privremenu mjeru kojom bi se zabranilo daljnje izvođenje radova i povrat u prijašnje stanje tj. odvoz navezenog materijala na parcelu, dovoz zemlje ako je odvezena te utvrđenje ništetnim – ništavnim ugovora koji su zaključeni u vezi spomenutog zemljišta, a protivni su pozitivnim propisima i (ili) javnom moralu.

Postupak pred nadležnim sudom trebala bi pokrenuti Općina Fažana tj. načelnik Radomir Korać, jer ona ima svakako pravni interes za traženje sudske zaštite. Sudska odluka/presuda, u ovom slučaju, ako bude usvojen tužbeni zahtjev, a ja vjerujem da hoće, vrlo bi snažno odjeknula u javnosti, imala bi dvostruki učinak. Budući "trapuleri" nekretninama razmislit će prije nego se upute u ovakva ili slična ponašanja i sprdanja s našim zakonima. Osim toga, takva presuda (presedan) može biti osnova za poništavanje ovakvih ili sličnih ranijih slučajeva, odnosno ugovora, a u Istri ih ima bezbroj. Osobno smatram da bi se u cijeli slučaj trebali uključiti i organi kaznenog gonjenja (policija i državno odvjetništvo) da bi se utvrdilo da li su ovi akteri ušli i u zonu kaznene odgovornosti. Ja mislim da jesu.

Da se očitujem i na izjavu načelnika Općine Fažana da bi i odvjetnici koji su radili ugovore morali snositi odgovornost. Ne znam da li su odvjetnici smislili ovu pravnu "bravuru", odnosno radili ugovor(e), ako jesu onda su povrijedili Kodeks odvjetničke etike, a ukoliko se u sudskom postupku utvrdi da su ugovori (ugovor) ništetni onda je njihova odgovornost neupitna. O tome tj. odgovornosti odvjetnika neka odlučuju nadležne institucije, Odvjetnička komora i sud.

Novinar Rosanda podsjeća nas i na opće poznatu činjenicu da "takvih slučajeva u Istri ima bezbroj", između ostalog o tome piše: "… Kaos divlje gradnje guši cijelu istarsku obalu, osobito Peroj, Ližnjan i Medulin…", zatim nabraja nekoliko konkretnih slučajeva bespravne gradnje slovenskih državljana, ukazuje da je samo na rtu Kamenjak, zaštićenom području, sagrađeno 300 ilegalnih objekata i da su oni pretežno u vlasništvu Slovenaca.

Naravno, nisu samo slovenski državljani bespravni graditelji, ima i naših i drugih državljana koji grade bez građevinske dozvole, devastiraju obalu. Ta pojava nije od danas, prisutna je bila i ranije, prije osamostaljenja Hrvatske, čega se dobro sjećam. Tada je toga bilo manje, a i "pravna država" , sudovi, inspekcije i druga državna tijela reagirali su brzo.

U pamćenju mi je jedan primjer gradnje manjeg naselja bespravnih objekata nedaleko od Peroja. Opet su u pitanju bili (samo) Slovenci. To je naselje vrlo brzo sagrađeno, bilo je tu montažnih, ali i zidanih objekata. Vrlo brzo je donijeta pravomoćna odluka o rušenju tog naselja. Uslijedile su reakcije, pritisci iz Slovenije (Ljubljane), ali i Beograda s molbom, zahtjevom da se ti objekti ne ruše. Osobno je intervenirao i Stane Dolanc (Slovenac), prvi suradnik Tita, ne sjećam se na kojoj je dužnosti bio. Ti pritisci nisu urodili plodom, usprkos protestima prisutnih vlasnika koje je podalje držala policija, svi su objekti maknuti. Nakon tog slučaja neki drugi bespravni graditelji bespravnih objekata sami su sklanjali svoje objekte.

Kao i ranije, i danas Slovenci su najzastupljeniji kada je riječ o bespravnoj gradnji na istarskom priobalju, što je, rekao bih, i razumljivo jer su nam najbliži, vole doći u Istru (na ljetovanje), a i sami imaju dio Istre i istarske obale. Osim toga mnogi od njih imaju brojne, legalno stečene i sagrađene nekretnine na hrvatskom dijelu Istre. Neki su, kao što vidimo, iskoristili priliku znajući da Hrvatska neće reagirati, a pogotovo ne na pravi način, pa su se upustili, kao što vidimo, u nezakonitu gradnju ili stjecanje nekretnina mimo zakona.

U Sloveniji, uvjeren sam, takvih pojava nema. Nema ih, vjerujte ni u drugim uređenim demokratskim državama u Europi u kojima je vladavina prava na djelu. Njima je pojam bespravna gradnja nepoznat, tj. nezamislivo im je (na primjer u Sloveniji, Norveškoj, Švicarskoj) da netko gradi (nešto) bez dozvole nadležnog državnog organa. Zašto se to u Hrvatskoj (ne samo u Istri) događa? Odgovor je vrlo jednostavan – zato što nadležne državne institucije (tj. država) nisu obavljale svoje zakonske obaveze, a i na najvišem državnom nivou se žmirilo na to bezakonje.

Neki predstavnici iz vrha države i sami su u tome sudjelovali. Spomenuti ću samo neke, ministre u Plenkovićevoj Vladi : Kuščevića, Tolušića, Žalac, Marića... Uostalom i sam je Franjo Tuđman na nemoralan, pa i nezakonit način "kupio" velebni vilu na Tuškancu, najelitnijem dijelu Zagreba. Više sam puta prošao pored te vile. Podsjetit ću čitatelje o čemu se radi. Tuđman je stanovao u jednom stanu spomenute vile koja je bila oduzeta od ranijih vlasnika (Židova). Hrvatski Sabor donio je zakon koji je bio na snazi samo jedan dan na temelju kojeg je Tuđman kupio izuzetno vrijednu vilu za "dvije črne i dvije bele", tj. u bescjenje, iako je imao veliku plaću, a u banci preko 200.000 DEM koje nije prijavio u imovinskoj kartici, o čemu je javno progovorila najpoznatija zviždačica Ankica Lepej, koja je ekspresno dobila otkaz i završila na ulici. O tom je slučaju nedavno pisao i Glas Istre povodom njene smrti. 

Znači, osamostaljenjem Hrvatske počinju bujati bezakonje i gradnja bez dozvola. Istra je bogom dana za ovakvu gradnju zbog svoje ljepote i zbog blizine europskim zemljama (Sloveniji, Italiji i dr.) pa su naši susjedi iskoristili priliku kakvu nisu imali kod kuće. Naravno tu priliku iskoristio je i nemali broj domicilnog stanovništva, kao i došljaka "priko Učke". Protiv tog zla ništa se u biti ne poduzima; štoviše Vlada, odnosno Sabor napravili su nešto što ja ni dan danas ne mogu shvatiti.

Naime, donesen je Zakon o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata. Napravljene su satelitske snimke objekata i uslijedio je javni poziv da se podnesu zahtjevi za legalizacijom. Nisam čuo da bi bilo koja država u svijetu donijela ovakav ili sličan zakon. Dolazi, tada, do još jedne pojave, "izgradnje" improviziranih objekata (od kartona i sličnog materijala) koji bi bili registrirani na snimci te bi ih ti promućurni inovatori naknadno sagradili i legalizirali. Drugim riječima, ovim zakonom je stimuliran drugi val nelegalne gradnje.

Tako nešto, tj. naknadno legaliziranje bezakonja moglo se dogoditi samo Hrvatskoj. Likovali su ti vlasnici nezakonitih objekata, a bjesnjeli su, u što sam se i sam uvjerio, i sam sam bio među njima, oni koji su poštivali zakone. Eto tako je naša država poduprla bezakonje, a time i poslala poruku potencijalnim bespravnim graditeljima (i ne samo njima) – ne bojte se, ništa vam se neće dogoditi i ne događa se brojnim ilegalnim graditeljima koji su nastavili putevima svojih prethodnika. Još nam se i rugaju.

Da im se ništa ne događa i da ih država, odnosno njene institucije puštaju na miru dokazuje i podatak naveden u članku M. Rosande da je državna inspekcija zaključila da je na rtu Kamenjak, nedaleko od Premanture, u zaštićenom području, postoji 300 ilegalnih objekata (trideset puta više nego što je stambenih kuća u mom rodnom selu Varožu). Eto, državni inspektorat je evidentirao, a ne srušio, što je trebao, zapravo morao. Čeka se valjda nova legalizacija. Sramota. 

Što su poduzimali i poduzimaju čelnici istarskih općina i gradova, Županije, posebno onih jedinica u kojima buja bespravna gradnja i devastacija prostora? Zapravo – ništa. To se može iščitati iz izjave župana Borisa Miletića koji kaže da mu je upravo zaštita prostora jedan od prioriteta te da je zgrožen i revoltiran još jednim primjerom stranih državljana koji prikrivenom kupoprodajom državnog i privatnog poljoprivrednog zemljišta nadomak mora bespravno gradi. Miletić ništa, međutim, ne govori što su Županija, gradovi i općine do sada poduzimali te koje su mjere državi predložili da se spriječi, odnosno onemogući bespravna gradnja. Država je glavni krivac što nije suzbila, iskorijenila, sankcionirala ovu sramotnu pojavu, ali dio odgovornosti svakako leži i na gradovima, općinama i Županiji (više od gradova i općina), konkretnije IDS-u, zbog nečinjenja, mirnog gledanja na ovo što im se tu, pred nosom, u njihovom dvorištu, događa. Ne čujemo i ne vidimo koje se mjere predlažu državi.

Suglasan sam s mišljenjem župana Miletića da građevinska inspekcija ne izvršava zakonske obveze i da bi njene ovlasti trebalo spustiti na lokalnu razinu, kao i da treba propisati (drakonske) kazne za bespravne graditelje, ali ga pitam zašto ti prijedlozi nisu već davno podnijeti i zašto se ništa konkretno nije poduzelo. Davno je trebalo predložiti Saboru izmjene i dopune zakona kojima bi se na županije, pa i općine, prenio nadzor i odlučivanje o urbanizaciji, izgradnji, uključujući naravno i izdavanje građevinskih i drugih dozvola, te nadzor nad provođenjem tih ovlaštenja. Nisam čuo ni da su podnijeli spomenute prijedloge, pa pitam zašto to nije učinjeno, ako pak jesu, kada i kakva je njihova sudbina ?

Koliko mi je poznato, nitko od nadležnih, tu mislim prije svega na gradonačelnike, načelnike onih gradova i općina u kojima se događaju devastacije, bespravne gradnje, ali i na župana – Županiju, nikada nisu tražili sudsku zaštitu, što sam javno savjetovao načelniku Općine Fažana. Riječ je o nezakonitom ponašanju, ne izoliranom pojedincu, već masovnoj pojavi koja traje u kontinuitetu već tri desetljeća. Vjerujem da bi suci općinskih sudova s područja naše županije, uključivši i suce Županijskog suda, spriječili, odnosno onemogućili ovakvo besramno bezakonje, zapravo ruganje našoj "pravnoj državi".

Još veći grijeh IDS-a, posebno naravno njegovih čelnih ljudi, nalazim u tome što nisu digli glas ili pokušali spriječiti, kada je riječ o Istarskoj županiji, provedbu pretvorbe i privatizacije po Tuđmanovom, HDZ-ovom modelu. Općepoznato je da su tada (u pretvorbi i privatizaciji) uništena mnoga industrijska – proizvodna poduzeća u kojima je bilo zaposleno na tisuće radnika, a s druge strane u strano vlasništvo dospjela su sva naša velika uspješna turistička poduzeća, a samim time i sve nekretnine, uključivši i zemljišta tih firmi. Nije stalo na tome, uslijedila je potom rasprodaja najvrjednijih dijelova Istre, pretežno obalnog područja koje je pretežno završilo u rukama stranaca (fizičkih osoba ili firmi). U tu rasprodaju svojevremeno izravno su bili uključeni i čelni ljudi IDS-a. Rasprodano je tada, ali i kasnije, na stotine i stotine hektara najboljeg urbaniziranog zemljišta koje su sačuvali i nama ostavili naši preci.

O tim aferama (svinjarijama) svojevremeno je Glas Istre u nastavcima upoznavao javnost i aktere koji su predvodili i organizirali (pronalazili kupce) tj. nekretninski biznis. Prvu kolumnu sam i ja posvetio toj temi. Istra, konkretnije rečeno, zemljište, nekretnine, su naše obiteljsko srebro, posebno sada kada nam je turizam jedina (temeljna) uspješna gospodarska. To naše blago morali smo i moramo sačuvati. Nažalost, do sada je rasprodajom, bespravnom gradnjom, devastacijom i nagrđivanjem prostora počinjena nenadoknadiva šteta, tako da ćemo prelijepu Istru ostaviti naruženu, a kako stvari stoje i demografski devastiranu.

Naime, prema novijem popisu stanovništva iz listopada 2021. godine Istarska županija ima svega 195.794 stanovnika, dok je deset godina ranije (2011.) imala 208.055 stanovnika, tj. 5,89 posto više. Svi istarski gradovi imaju manje stanovnika u odnosu na 2011. Spomenut ću samo najveći grad Pulu, koji je 2011. imao 57.460 stanovnika, a 2021.godine 52.411, što je 8,7 posto manje. Svakako bi trebalo donijeti plan, ne čekajući Vladu, sa konkretnim mjerama koje trebaju zaustaviti smanjenje i povećati broj stanovnika Istarske županije.

Na kraju izražavam zadovoljstvo što Glas Istre sve više prostora posvećuje ovakvim (mešetarenje nekretninama, bespravna gradnja, devastacija prostora), ali i drugim sličnim temama. U tome ima (sigurno) podršku čitatelja, naravno i moju. Uostalom poznata je činjenica, što novinarstvu i novinarima služi na čast, da su upravo novinari, uključivši i naš Glasa Istre, otkrili niz kriminalnih i drugih afera koje su se zbivale pred očima i ušima onih koji su nadležni za otkrivanje i gonjenje (institucija) koje nisu reagirali.

P. S.

Nakon što sam napisao prethodni tekst i izrazio nadu da će Glas Istre nastaviti s praksom otkrivanja i objavljivanja negativnih, nezakonitih, amoralnih i sličnih pojava i njihovih aktera, ne samo vezanih za nekretnine (mešetarenje, bespravna gradnja, devastacija i naruženje okoliša), uočio sam da se svakodnevno o tim pojavama piše. Tako su primjerice u Glasu Istre od 25. siječnja glavni urednik Robert Frank i njegov zamjenik Bojan Žižović opleli po IDS-u pišući o zapošljavanju njihovih kadrova iz Vodnjana bez natječaja u LAG – Južna Istra. Marcello Rosanda nastavlja s temom mešetarenja nekretninama. Tekstualno i foto dokumentacijom upoznaje čitatelje s novim nelegalnim ljetovalištem blizu mora, u općini Medulin, pod naslovom. Tim nas tekstom novinar upoznaje da je geodet Bojan Mlatac kupio veću parcelu poljoprivrednog zemljišta, od preko tri hektara, na području Ševe, zatim ga isparcelirao na 60 manjih parcela i rasprodao. Vlasnici su potom na tim parcelama tj. neurbaniziranom zemljištu postavili razne objekte. Rosanda zaključuje da je cilj tog mešetarenja upravo bespravna gradnja, štoviše neki od tih objekata imaju i betonirane terase.

Ova priča zvuči kao dobro poznati istarski san o kokošarenju vrlo vrijednim poljoprivrednim zemljištem na moru. Inače čitavo to područje oko Ševa, kao i mnogi drugi, od Umaga do Rapca, krcato je nizom sličnih manjih građevina – starijih drvenih baraka, kamp kućica ili pak modernijih bungalova, ali i pravih sazidanih i uređenih kuća. Indirektne krivce što je takvo uništavanje uzelo maha su i odvjetnici, javni bilježnici, razne inspekcije,te naravno i sami prodavatelji, naposljetku i kupci s lošim namjerama.

Sve bih ja to podveo pod jedan nazivnik i zaključio da je za ovo bezakonje koje naočigled buja krivo nefunkcioniranje pravne države.

Povezane vijesti

• Na račun vlasnika srušen bespravno sazidan zid
• Stabilne cijene nekretnina: Kvadrat kuće Istri 1.496 eura
• Dobio nalog da sruši vikendicu pa sagradio i krov