Gočan je prapovijesna gradina i srednjovjekovno naselje na Barbanštini. Ime vjerojatno potječe od latinskog naziva Caltianum, koji je označavao posjed neke bogate rimske obitelji. Kasniji su nazivi Galzana, Golzana, Golčan, te Gočan. Lokalno stanovništvo ruševinu naziva Gradina ili Stari Gočan.

Ostaci naselja nalaze se na uzvisini (374 m), na kojoj su i ostaci prapovijesne gradine eliptična oblika s obrambenim zidom od velikih kamenih blokova.

Arheološka istraživanja izvodio je 1951. i 1952. godine arheolog Boris Baćić iz Arheološkog muzeja Istre u Puli. Danas je područje Starog Gočana zaraslo u šumu, a tragovi prijašnjih istraživanja nisu vidljivi. Utvrđena su dva kulturna sloja: gradinski, odnosno prapovijesni sloj sa suhozidnim obrambenim bedemom, te srednjovjekovni sloj, datiran od kraja 4. do 13. st.

Naselje na prapovijesnim temeljima

Nakon prapovijesnog razdoblja dolazi do prekida u naseljavanju gradine. Naseljenost tijekom rimskog razdoblja nije sa sigurnošću potvrđena. Prostor stare prapovijesne gradine intenzivnije se naseljava krajem 4. st.

Kasnoantički bedem postavljen je direktno na temelje prapovijesnog bedema. Srednjovjekovni kaštel ovalnog oblika bio je okružen s osam četverokutnih kula, dok se jedna četverokutna kula nalazila u središtu kaštela. Kroz naselje je prolazila glavna ulica, koja je poprečnim spojevima bila povezana s usporednim uličicama.

Izvan naselja, podno bedema, uz cestu koja je vodila u polje, nalaze se ostaci dviju sakralnih građevina: jednobrodna predromanička crkvica s izduženim brodom, polukružnom apsidom i dubokim svetištem, te romanička kapela s također polukružnom apsidom. Jedna od crkava možda je bila posvećena sv. Jeleni.

Ostaci zidina prekriveni mahovinom (Osobna arhiva)

Brojnost pronađenih predmeta svjedoči o bujnom višestoljetnom životu, a osobito je važna ranosrednjovjekovna keramika, koja se proizvodila u velikim količinama.

Naselje je napušteno između 12. i 14. st., vjerojatno u rušilačkim pohodima Sergia Castropole iz Pule ili u ranim srednjovjekovnim kužnim epidemijama. Prema nalazima zaključuje se da su se stanovnici bavili poljoprivredom, stočarstvom, lovom i ribolovom.

Taj lokalitet, koji je prema Istarskom razvodu bio granično područje između Barbana, Žminja i Svetvinčenta te je zajedno s Dvigradom (kojem odgovara tlocrtom i veličinom), Balama i Barbanom štitio ovo područje od invazije Slavena i Langobarda, nikad više nije nastanjen.

Tlocrt utvrđenog Gočana (Osobna arhiva)

Luka Kirac, povjesničar amater, objavio je da je "Stari Gočan postojao je još 1199. kad je u pogodbi Planje i Gočana s Pulom bio zastupan po Miroslavu, a Planja po Stepici. Uništen je bio 1329. za rata oglejskog patrijarha s goričko-pazinskim knezom, kojom prigodom puljski Sergij Castropola s patrijarhovcima od Vodnjana, Bala, Dvagrad i Labina navali na Barban, Planju, Gočan i Svetvinčent, te ih uništi. Po sklopljenom mirovnom ugovoru Castropola bude osuđen na poravnanje prouzročene štete i na platež 500 maraka. Od starog Gočana ostade samo razvalina".

Najstarija hrvatska županija u Istri

Po staroj dokumentaciji, Gočan je bio centar gočanske županije, prve slavenske županije u Istri, čime se dokazuje postojanje Hrvata u istočnoj Istri i prije 11. st. Iz tog razdoblja ovdje su otkriveni ostaci slavenske keramike.

Tlo prekriveno kamenjem (Osobna arhiva)

Don Luka Kirac u svojoj knjizi "Crtice iz istarske povijesti" piše: "Gočanska podraška županija bila bi po Istarskom razvodu najstarija hrvatska županija u Istri. Prostirala se ispod Raše od Kvarnera sve do Limske drage; obuhvaćala je kasnije razdrobljene manje županije: Rakalj, Barban, Svetvinčent, Žminj, Svetivanac, a možda i druge; graničila je na jugu s okružjem grada Pule: odijelila se je već 1025. od svojih kasnijih okolnih županija. Stari Gočan ležao je na današnjoj tromeđi Bokordići-Svetvinčenat-Žminj-Barban, najvišoj uzvisini južne Istre. Kad promatraš ruševine te stare gočanske gradine opazit ćeš odmah da je mjesto moralo imati neku povijesnu prošlost. Tragovi građevine nalaze se s lijeve i desne strane ceste koja danas ide iz Barbana u Svetvinčent. Na desnoj strani ceste ležao je stari Gočan, gdje se još danas prepoznaje starinska crkva, zatrpani zdenac i druga jedna crkva sv. Jelene. Na lijevoj strani ceste je vršac Rogatice na kojem se nalaze temelji nekoć goleme građevine. Godine 1870. nađoše istraživači starina u opsegu te zgrade podzemne grobnice, prostor kao manje sobe pune mrtvačkih kosti neobične veličine i tvrdoće. Uz Kandlera zanimali su se istraživanjem starina u južnoj Istri Tommaso LucianI, Carlo Defranceschi, Antonio Covaz, kanonik Stankovich i dr., no koliko mi je poznato nitko nije ništa natuknuo o starom Gočanu".

Luka Kirac (Osobna arhiva)

Don Luka Kirac u svojoj knjizi nabraja topografske nazive naokolo Gočana: Gradina, Dubrava, Stražica, Rogatice, Maljada, Rusinka, Bola draga, Križinka, Crnogorica; kali: Bogdanovac, Tamonjak, Vodostoina; naselja: Valići, Rojnići, Trošti, Kancelari, Rajki, Poljak, Petehi, Vorihi, Budići, Draguzeti, Bilići, Jurićevkal, Jakšetići, Gamblići, Koromani, Gubavica, Vadreš, Bateli, Opatija, Sankovići, Perhati, Kalčići, Barani, Kižljani, Regulići.

"Kraj o kojem govorimo – napominje Kirac - narodnosno je jedan od najčistijih u Istri. Tu imade još danas starih slavenskih i hrvatskih naziva i imena: morski zaljev Budava (Bado’), dva sela Budići i Budaki, potok Dunaj, Zala draga, Zala stran, Pernas, Trh, Bolovan, Gomila, Pudovina, Plokate, Velenikovica, Velike Milije, Osik, Osiščina, Osoj, Prisoj, Golevica, Ravan, Kuska, Melnica, Plehuti, Hrboki, Kozljani, Poljaki, Grdaki, Trlji, Klanjak, Žernjak, Tamljak, Trnovac, Progon, itd.".

Tommaso Luciani (Osobna arhiva)

Predaja o kraljevskom znamenju

Don Luka je u svojoj knjizi "Crtice iz povijesti Istre" zapisao i jednu zanimljivu predaju: "U tom istom kraju našli su se kod našeg naroda sredovječni kraljevski znaci: kraljevski plašt, kraljevska kruna, kolajna i žezlo. O tome je bila živa predaja još u drugoj polovici prošlog vijeka. Ovu vijest je po očevidnim svjedocima unesao barbanski kanonik Petar Stanković u Biografia degli Uomini distinti dell’Istria.

U prošlosti bilo je po Istri moćnih i bogatih hrvatskih zadrugara. Među takove je spadala u 18. vijeku zadruga Belavić, istoimenog sela udaljenog približno 7 km od Barbana. Sredinom tog vijeka bio je glavar zadruge Grgo Belavić, župan barbanski. Običavao je često priređivati gozbe, na koje bi pozivao okolišnu gospodu. Za jedne takve gozbe, kojoj su prisustvovala gospoda iz Barbana i Krnice, nakon obilatog uživanja i nazdravica, digne se župan Grgo sa stola i otiđe u susjednu sobu. Doskora se vrati u gostinjsku sobu preodjeven u neobično ruho, zaogrnut bogatim kraljevskim plaštem, kraljevskom zlatnom krunom na glavi, kolajnom oko vrata i žezlom u ruci. Gosti ga zapanjeno gledahu, a on šutke i dostojanstveno obiđe goste naokolo stola, te se vrati u svoju sobu. Doskora se vrati preobučen u svoje obično odijelo".

Sistematska arheološka iskapanja

Veća sistematska iskapanja gradine i naselja Stari Gočan izvedena su uz pomoć JAZU-a 1951., 1952. godine. Iskopano je nešto stambenih objekata, kovačka radionica, predromanička crkvica, dio bedema građenog kamenjem, koje je bilo vezano malterom i mnoštvo grnčarije, a od metala veći broj željeznog oruđa i oružja.

Srednjovjekovna naušnica (Osobna arhiva)

Na Rogatici su (1950.) iskopani ostaci perimetralnih zidova i poda starokršćanske bazilike akvilejskog tipa i mauzoleja,te grobovi raznih konstrukcija i porodičnog značaja. Kasnoantički korintski kapitel datira baziliku na kraj S. st., a dio pregradne ploče, ukrašene na obadvije površine, ukazuje da je vjerojatno došlo u drugoj polovici 6. st. do dopunjavanja kamenoga crkvenog pokućstva. Spaljeno kamenje dokazuje nasilno rušenje građjevina, što se dogodilo s obzirom na analogije i iskopanu građu (keramika, kameni spomenici) u vrijeme avaroslavenskih provala (599.-611.) Groblje je bilo korišteno i nakon razaranja, o čemu svjedoči brončana ukosnica.

Na Friškovici su (1977.) otkriveni ostaci kasnoantičke kolibe, koja je služila za privremeni boravak. Za njezinu gradnju su korišteni kamena i drvena građa, žbuka, glina i slama. U središtu kolibe nalazilo se otvoreno ognjište. Brojni nalazi keramike pripadaju kasnoantičkoj gruboj keramici, izrađenoj djelomice prostoručno za kućnu potrebu, a ne za tržište. Oblici i ukrasi se nadovezuju na antičke tradicije.

Povezane vijesti

• Kamen za suhozide na Barbanštini osigurat će se iz iskopa
• Barbanština želi razvijati projekt cjelogodišnjeg turizma
• Novi roman novinara i publicista Branka Blažine: "Otisci potkova" kao HOMMAGE "ISTARSKOJ ALKI"