Završila je škola - počinje život!

- Što je danas?

- Zadnji dan škole!

- Što je sutra?

- More! Život!

To su jučerašnje riječi klinaca iz osnovne škole kojima je, očito je to iz njihovih razgovora, pao kamen sa srca da je nastava napokon završila i sada, neopterećeni školskim brigama, mogu dva mjeseca uživati u moru. I, kako vele - u životu.

Očito je, nažalost, da mnogima škola zadaje toliko problema da smatraju da pravo uživanje u životu počinje tek kada škola završi. A radilo se samo o osnovnoškolcima petih i šestih razreda. Što je s osmašima, pod kakvim su tek oni stresom kada im ocjene na drugu decimalu odlučuju hoće li upisati srednju škola koju žele? Ili, pak, s maturantima koji se upisuju na fakultet?

Pritisci su za velik broj učenika (pre)veliki. Od prenatrpanih školskih kurikuluma, profesora koji ispituju do zadnjeg dana do roditelja koji imaju (pre)velika očekivanja od svoje djece. Na našu nesreću kao roditelja, djeca nam ne poznaju više onu "Od kolijevke do groba najljepše je đačko doba". Je li se ova krilatica izgubila u prekobrojnim školskim obvezama, neadekvatnim programima, trčanjem i žicanjem za ocjenama? Kada je škola prestala biti zadovoljstvo, a postala tlaka? Odgovor bi na to bio različit, ovisno koga pitamo - učenike kojima je obveza uvijek previše, profesore koji svi do jednoga smatraju da je upravo njihov predmet najvažniji, do roditelja koji preko djece pokušavaju ostvariti neke svoje ambicije. Ipak, nadajmo se, još uvijek ima đaka kojima je škola draga.