Viva Istra!

Obustavu utakmica na gradskom stadionu "Aldo Drosina", uslijed mjera sprečavanja širenja zaraze koronvirusom, najteže bi, da je živ, podnio Rudi kojeg smo se nedavno prisjetili u tekstu "Rudi je imao tutte medalje".

Pulski arhitekt, publicist i proučavatelj lokalne povijesti Anton Percan reagirao je na taj članak i iznio nam još niz zanimljivosti vezane uz Rudija, kojeg se živo sjeća kao nezaobilaznog lika pulske svakodnevnice. Tako nam je i otkrio da je nadimak Rudi Viva Istra zaradio jer su ga tako, kao velikog navijača NK Istre, za nedjeljnih šetnji Rivom pozdravljali Puležani.

"Rudi je na svim Istrinim utakmicama na pulskom stadionu uvijek bio sam iza sjevernog gola", ispričao nam je Percan, autor knjige "Nogomet u Puli". Podijelio je s nama i da je Rudi Viva Istra svakodnevno na Forumu čekao Alda Drosinu koji je tu stanovao, a zatim bi išli na dva deca u današnju Sirenu. Rudijev susjed u Kandlerovoj bio je pak Istrin nogometaš Simo Utornik, koji je kao pojačanje stigao iz Novog Sada i kojemu je Rudi za svaku utakmicu nosio kopačke do gradskog stadiona.

Rudija, prepoznatljivog po medaljama koje je nosio, smrt pod kotačima automobila nije zadesila na Rivi nego na Bulevaru, rekao nam je Percan i precizirao da je to moglo biti krajem 1969. ili početkom 1970. godine. Pritom otklanja još jednu zabludu - Rudi nikada nije radio kao slastičar, već je bio fakin, gradski nosač koji je usluge prijevoza obavljao kolicima s dva velika kotača. Fakini su, naime, bili gradski zaposlenici, jednako kao i škovacini, šintari i guardia radičo.

"Rudi je imao svoga konkurenta, fakina Guštija koji je živio u tadašnjem Cvečićevom usponu, ispod Tehničke škole. Nezaboravne su bile njihove utrke kolicima Korzom, od bivše robne kuće pa do banke", ispričao nam je Percan. Čija će kolica prije preći Korzo? Rudijeva ili Guštijeva? Svaka je takva trka bila atrakcija i manifestacija za publiku - jedinstven gradski događaj.