Uvijek veseli, nikad mučni

"Nedavno sam na Markatu čuo dva starija Puležana kako se pozdravljaju: 'Sempre alegri', rekao je jedan, a s 'Mai pasion' odzdravio drugi", ispričao mi je Anton Percan, pulski arhitekt, publicist i kroničar lokalne povijesti.

- Odzvonio mi je taj stari pulski pozdrav u ušima jer mi je prije desetak godina, dok sam pisao knjigu o pulskom nogometu, prijatelj Aldo Spada iz Anelida spomenuo da je njegov nono bio velik navijač najboljeg pulskog nogometnog kluba Grion i da je njihov navijački poklič bio "Sempre alegri, mai pasion, viva il Grion", priča Percan.

Vjerovali smo da su se stari Puležani pozdravljali samo s "Viva", "Salute" ili "Salve", a ispada da se pod patinom starog grada skriva cijeli spektar gotovo ritualnih pozdrava. I kolegica Vanesa Begić za ovu priliku iz zaborava izvlači pulski pozdrav prepun lijepih želja: "Salute, bori e pochi lavori". Po hrvatski bi to bilo "zdravlja, šoldi i malo dela". I jako mi se sviđa!

Puležan poslijeratne generacije imena Ferruccio priča pak da su oni u doba svojeg djetinjstva malo koristili talijanske pozdrave, jer su društva već bila izmiješane djece starosjedilaca i došljaka. Održalo se eventualno "Viva", koji su kasnije prihvatile i zadržale puno mlađe generacije, a sve se više koristilo "Ciao" i "Bog", i danas u najširoj upotrebi. I taj "Bog" morao je biti kratak, sa "g" na kraju, ne kao dugi riječki "Booog", ili onaj s Labinšćine "Boh", niti kao zagrebački "Bok".

Stari pozdrav "Bon di", saznajem, u poslijeratno je doba gotovo nestao, a Percan navodi da tako svoje starije sugrađane još pozdravlja najstariji pulski nogometaš Sergio Vidos iz poznate pulske gostioničarske obitelji.

"Sempre alegri, mai passion", riječi su koje zvone i drugima, a Ferruccio ih pamti kao dio stare tršćanske pjesme "Viva l'a e po' bon", koja se pjevala i još se pjeva u Puli kada se društvo razveseli. Dakle, refren su pjesmice pulski navijači između dva rata promijenili u "Viva il Grion" i tako stvorili jedinstven gradski pozdrav.