Ulična šljivovica

Ovako Herculanea čisti ulicu. Tjednima padaju šljive na cestu. Bit će i rakije koliko se osjeti miris s ceste, požalio se jedan čitatelj s Verude. Trotoar je krcat šljiva. Ljepljiva smjesa počela je fermentirati.

Šteta što nije u nekom kotlu pa da se ispeče šljiva. Ali, nije loša ni ova prirodna, ulična šljivovica. Prolaznik samo treba birati kakvu će šljivu: hoće li male plave, one malo veće ili bijele okrugle, armuline. Poznavatelji rakije već će prepoznati te fine nijanse. Trotoar će zadovoljiti ljubitelje svih okusa.

Ali ne vole svi alkoholnu žeravu. Pločnik nudi za svakog ponešto. Ljubitelji slatkog mogu potražiti čokolatine. Ima ih na Rivi, padaju sa stabala posađenih nakon što je, prilikom izgradnje obalnog kolektora, posječen lijepi austrougarski drvored. Čokolatini padaju na bijeli pločnik izliven od istarskog agregata pa kad šetač nehotice stane na ukusan plod, začuje se lagano kvrc, nakon čega se slatki sadržaj zalijepi za tlo. Nije lijepo čokolatine vidjeti na tlu ni prije nego što se rasprsnu: podsjećaju, da prostite, na kozje brabonjke.

Nekad je u gradu bilo puno pomikakija. Dok je tvrd, plod je trpak, skuplja usta. Mekan, ljepljiv pomikaki idealan je za jesti, ali zalijepljen za pločnik stvara jednak efekt kao šljiva. Istina, narančast je pa je i vizualni dojam ljepši.

Oni koji ne vole alkohol mogu pobrati šljive prije nego što od njih nastane prirodna rakija s trotoara. Pojesti ih. Skuhati kompot. Ili napraviti od njih fini džem s klinčićima. Korist od gradskih šljiva je višestruka.