Tragična pulska ljubav

Sve prave, epske i tragične ljubavi u potpunosti su iracionalne. Dječje iskrene, snažne, ali dozlaboga slijepe. Takva je i moja prema Puli, gradu u čijem sam trbuhu rođena, odrasla, školovala se, prvi se put zaljubila. Iako, istina za volju, te ljubavi nisu potrajale ni upola onoliko koliko traje ova prema Puli. A gotovo sam sigurna da neće ni ubuduće. Ta ljubav, na moju žalost, ima sentimentalne, gotovo metafizičke temelje, a ne čvrste, razumske i ne mogu je obraniti, sve i da se stvarno potrudim, nikakvim logičkim ili pak zdravorazumskim argumentima i činjenicama.

Stoga nisam nimalo cinična kad kažem da me veseli sve u čemu Pula prednjači u odnosu na ostale gradove. Tako je i s rezultatom istraživanja objavljenim na portalu gradonačelnik.hr. Pula je, objavljeno je tamo, u kategoriji srednjih gradova u Hrvatskoj digitalno najnapredniji grad. Pula je, ako netko nije uspio dobro iščitati, šampionka u digitalizaciji!

Količina sreće koja mi je u trenutku tog saznanja prostrujila tijelom, gotovo mi je probila prsni koš. Ali bila je kratkog daha. Ubrzo je, a pretpostavljam da je to upravo radi krajnje intimne ljubavi koju gajim prema Puli, splasnula, zamijenio ju je bezdušni kovitlac tuge i ljutnje.

Moj je grad, dakle, šampion digitalizacije, dok se istovremeno analogno raspada. Sustavno, već godinama. S njegovih zapuštenih zgrada otpada štuk i pitura. Ulice su opustošene, turobne, prepune zatvorenih prodavaonica, zagušene smećem. Poslovni su prostori ispražnjeni, prozori su prašnjavi, na bravama su lokoti. Zadnji zvukovi proizvodnje utihnuli su zajedno s Uljanikovim dizalicama na obali.

Sada su međutim sve oči, osim onih koje trenutno gledaju samo u smjeru predizborne kampanje, uperene na ljeto, turističku sezonu. Vrijeme prosperiteta i života. A Pula će tada, nemojmo se zavaravati, zasigurno zasjesti na još kakav tron. Digitalnim će se putem utvrditi da držimo rekord u broju noćenja ili pak, vrlo je vjerojatno, broju zaposlenih sezonskih radnika i štandova za suvenire.