Strah, da smo preuranili

Počelo je evidentno opuštanje i popuštanje. Opuštanje građana po pitanju straha od zaraze "korunom" i popuštanje opće napetosti i samodiscipline.

Jučer prijepodne okolica pulske tržnice u jednom je trenutku izgledala kao i svakog drugog proljeća. Samo što su se penzioneri, umjesto u kafićima, okupili na klupicama i što su na licu neki i dalje nose zaštitne maske. Valjda iz kurtoazije, kada za distancom ne mare? Eh da, nedostajale su i one "prve laste", grupice vremešnih turista koje se kod fontane u ovo doba inače dive secesijskoj zgradi tržnice.

Iz dana u dan, kako sunce jače grije, a broj zaraženih ne raste, ljudi lakše dišu. Vidi se to po puno gušćem prometu na prilazu Puli i po puno više pješaka na gradskim ulicama. Iako su više puta iz našeg regionalnog stožera upozoravali da ublažavanje mjera kretanja i dobri rezultati testiranja ne znače i da je opasnost od virusa minula. Ne, nije situacija eskalirala, ali baš zato je još uvijek stignemo pritegnuti (samo)disciplinom. Ako ste se zaželjeli sunca i čistog zraka, ne morate baš svi na istu šetnicu. Ako ste se zaželjeli ribe i zelenjave, ne morate se zadržavati kod tržnice da bi nekoga sreli i upustili se u dugu priču. Jer, ako niste shvatili, 50-ak metara dalje redari i dalje održavaju red pod kestenima i na ulazu u ribarnicu, većina kupaca i dalje slijedi sigurnosne mjere rastojanja i dezinfekcije ruku. Većina ipak shvaća da je kupovina na tržnici potreba, a ćakula luksuz.

Putem do Portarate srećem fotografa koji svakodnevno hoda gradskim ulicama u potrazi za pričom. U Ulicu Sergijevaca ne zalazimo jer ona, bez turista i učenika, ionako pustija ne može biti. Ni ona ni Kandlerova, za razliku od tržnice, nisu nikakvo mjerilo aktivnosti Puležana pa skrećemo na Giardine.

- Da, danas se osjeti popuštanje, kaže s distance fotograf i krivi lice u grimasu. To valjda i on hoće reći: "Strah me da smo preuranili".