Šta je njima 50 kuna

ilustracija

- Eno još stoji onih 40 kuna na trešnjama, požalio se sredovječni Puljanin ispijajući makijato na terasi kafića skrivenog u bašti kod tržnice.

- Šta je njima ispisati 30 ili 50 kuna, dometnula je žena za istim stolom.

- Jagode su 30 kuna. Trebaš ti iskeširat 30 ili 40 kuna, nastavlja čovjek između žljuka kave i koluta dima.

Ženi nije preostalo drugo nego da slegne ramenima i prigodno uzdahne.

- Ali, lako za jagode. Ima njih, samo ih treba pobrat. Nema ih ko brati, u istom tonu nastavlja ispijač kave.

Nakon toga nastupa tajac. Žena ne zna što bi na to rekla.

Muškarac duboko uvlači dim i uz dramatsku stanku, nastavlja: "Meni svaki mjesec stiže pismo one odvjetnice". Spominje i ime. "Svaki mjesec mi stiže ovrha i skida s računa", kaže i vrti glavom.

Razgovor se onda vraća na sočniju temu. Voće i povrće. Pulska tržnica je među najskupljima u državi. Trešnje, mladi grašak i jagode se prodaju kao suho zlato. Kupiš dvije kile i eto kilo teletine. Koja više nije kao što je bila. Pretvorila se u galofak.

- A nema više ni trešanja, primjećuje čovjek. Kad je on bio mlad, svaka korta imala je stablo trešnje. Popeo bi se i jeo dok se ne bi raspuknuo. Danas trešanja više nema, ali ima ovrha. One redovito stižu, po propisima, bez zakašnjenja, uredno ispeglane i izglancane. U bijeloj koverti. S njima nema trte-mrte.