Spašavanje male čiope

(B. PETROVIĆ)

Medicinski benzin i pamučna vata spasili su jedan život. Možda nekome jedna ptičica manje-više ne znači puno, ali meni je srce bilo veliko k'o kuća kada se, nakon nekoliko dana muke, malena ponovo vinula u nebeske visine.

No, krenimo redom. U nedjelju popodne, za sasvim običnog dežurstva, naletjela sam na par koji je, pored Foruma, gledao u pod. Na njemu se bespomoćno koprcala ptičica za koju se kasnije ispostavilo da se radi o čiopi. Pokušavala je zamahnuti krilima, no nije uspijevala. Par ju je premjestio u obližnji park na travu, ali pomaka nije bilo. Oni su morali dalje, a ja obećala da ću se za nju pobrinuti. Nakon što sam je podignula, postalo mi je jasno da neće moći sama poletjeti - krila su joj bila potpuno prekrivena smolom.

Što sada, u nedjelju predvečer? Na svu sreću pomogla mi je veterinarka Andrea Faggian koje me uputila da kupim medicinski alkohol te ju čistim sve dok ne bude mogla koristiti krila. Čistila sam ju dva dana; prvi dan je kričala i koprcala se. Drugi kao da je shvatila da joj pokušavam pomoći i mirno podnosila čišćenje krila vatama natopljenim benzinom. Pero po pero. Otišla je puna boca benzina, nekoliko puta smo se prali i mlakom vodom, a nakon dva dana krila su se prestala lijepiti i mogla je njima zamahivati gotovo normalno.

Prema savjetu, u predvečerje sam, zajedno s ukućanima, provjerila može li letjeti, a nakon potvrde, bacila je visoko u zrak. Nekoliko je krugova napravila nad nama, a onda se uputila preko pulskog zaljeva. Možda se vratila kući, na Forum? Inače, čiope žive preko 20 godina, a letjeti mogu mjesecima bez odmora. Nadam se da će se "moja", nakon što prezimi u Africi, Puli vraćati još godinama.