Sjećate li se Veselog vatrometa?

I djeca su nekada davno čitala Glas Istre. Nisu ih zanimali ozbiljni politički članci ni kronike, već zadnja stranica gdje su mogli vidjeti kakvu golu tetu i proučiti dnevne viceve koje su slali čitatelji za sitnu naknadu od 50 ili 80 dinara. U rubrici Veseli vatromet objavljivali su istarski i riječki vicmaheri, a jedan od aktivnijih pulskih bio je Ćazim Mustafić.

Dok je olovo na papiru još bilo vruće, gutali su pioniri viceve iz novina da bi mogli pred školom isporučiti naramak friških. I zato pamtimo Ćazimovo ime, ono je zbog Veselog vatrometa bilo stvar opće kulture, poput imena kultnih dokumentarista BBC-ja Davida Attenborougha i botaničara Davida Bellamyja. I stoput smo se pitali tko je taj vicmaher koji marljivo šalje uratke u Glas Istre ili Novi list, zamišljali nekog smiješnog čovjeka, kakve su mu bile i šale, kako u mračnoj sobici smišlja fore da bi nama jutro bilo zabavnije.

Podsjetila me na Veseli vatromet rasprava s društvenih mreža o pulskim '80-ima u kojoj je netko nakon dugo vremena spomenuo i Ćazima, ali kao čuvara u TLS-u "Boris Kidrič", inače zaposlenika tvrtke Sigurnost. Dakle, dok smo mi pred stubištem OŠ 43. istarske divizije prepričavali njegove viceve, on je stražario tu u našem prvom susjedstvu, na porti tvornice stakla! I tako konačno saznam da je Ćazim bio jedan od osnivača Enigmatskog društva Sirena iz Pule, da je smišljao aforizme, volio križaljke i nagradne igre, a viceve pisao čak i za radijske emisije. Nažalost, saznam i da je davno stradao kao vrlo mlad čovjek.

Zahvaljujući internetu, danas možemo pronaći još neke njegove aforizme iz kojih izvlačim jedan po vlastitom izboru: "Netko je predložio da onima koji izdaju novine treba priznati beneficirani staž. Pogrešno. Beneficirani staž treba priznati onima koji te novine kupuju i čitaju!"

Nekad su i djeca čitala Glas Istre. U toj su rečenici dva nostalgična naglaska: djeca su čitala i Glas je bio obavezno štivo svih generacija u Puli.