Po pulskim šumama i gorama

(snimio Duško Marušić Čiči)

I još jedan sasvim drukčiji Prvi maj. Bez tradicionalnih masovnih proslava, fažola i mnoštva programa, no za razliku od prošle godine, ovih se dana ipak nešto malo održava, spojeno uz proslavu Dana grada Pule.

Barem mrvicu pomaka u odnosu na lani kada smo "ostajalidoma", a sada se može slaviti, obilježiti, što god, komornije, po pulskim šumama i gorama. A imamo sedam brda i još nekoliko pridruženih, nema isprike da nema mjesta za druženje s prirodom, slijedeći onaj Rousseauov imperativ "Natrag prirodi". Od prirode i društva ostala nam samo priroda.

Kakve bi sada bile te velike proslave, uz sve te mjere? Da, naprimjer, svima u Šijani uzmu podatke, ime, prezime, broj telefona, izmjere temperaturu, popišu, dezinficiraju ruke, pa da se osjeti taj miris sredstva za dezinfekciju dok se jedu ćevapčići. Rukama, naravno. Bilo bi sigurno ludo i nezaboravno tako, dok bi sve popisali, izmjerili, došlo bi i Tijelovo, idući blagdan.

Sreća da u Puli ima puno mjesta za šetnju, da se marenda na otvorenom, ode na piknik, a da se ne mora naići na gužvu. Ili tek malo dalje od grada. Činjenica da se cijeli grad može obići pješke bez problema, da su tu šetnice, stijene, livade, šume, da ništa nije daleko i nedostupno, velika je prednost u ovo doba.

Dok su u vrijeme "ostanidoma" svi davali "kraljevstvo" za balkon, dvorište, unutarnje, vanjsko, kakvogod, sada je cijeli grad naš - i okolica, za jelo, piće, meditaciju, sport, zabavu, introspekciju. Ne samo za 1. maj. A za dvjestotinjak dana će opet "Sam u kući", nadajmo se bez izolacija i svega ostalog.